Kada je posljednjeg dana ljetnog prijelaznog roka Hajduk kao najnovije pojačanje predstavio peruanskog napadača Ivana Bulosa, mnogi su ostali zatečeni. Tko je on? Odakle je? Za koga je igrao? Koliko je golova zabio? Pitanja su se množila.
Evo što se o Bulosu dalo saznati. Ima 26 godina, visok je 188 cm i njegovu su karijeru nažalost obilježile ozljede. Zbog njih je ukupno propustio gotovo pune tri sezone nogometa.
No, također je bio na pragu ulaska u peruansku reprezentaciju za nastup na Svjetskom prvenstvu prošle godine, što ipak pokazuje da ima određenu kvalitetu. Ali samo ako je zdrav.
Punim imenom Ivan Bulos Guerrero, hrvatskih je korijena budući da se njegova baka rodila u Rijeci. Osim materinjeg španjolskog, priča još engleski i francuski jezik, navijač je NBA momčadi Chicago Bullsa, a ima i trojicu braće koji su se svi redom okušali u motociklizmu po uzoru na oca. Ivan je, međutim, odabrao nogomet.
Bulos je rođen 20. svibnja 1993. u Limi i u tom je gradu počeo igrati nogomet u akademiji Tito Drago. Preselio je potom u niželigaški Club de Regatas gdje je u tinejdžerskim godinama privukao pažnju na sebe.
S njegovih 17 godina sve je bilo spremno za prelazak u redove peruanskog prvoligaša Alianza Lima, ali je na kraju završio u Sporting Cristalu iz iste lige.
Tamo se nije naigrao, pa je u ljeto 2012. dočekao ono čemu mnogi južnoamerički nogometaši teže – transfer u Europu. Potpisao je za slavni belgijski Standard koji ga je proslijedio na posudbu u drugoligaški Sint Truiden.
Odmah je u prvoj utakmici, doduše za rezervnu momčad, postigao tri gola, a onda je na treningu slomio petu metatarzalnu kost. Vratio se u ožujku 2013., nakon četiri mjeseca pauze, a onda je već do kraja te sezone doživio frakturu kralješka zbog koje je propustio cijelu sezonu 2013./14.
Oporavljen i „gladan“ igre i golova, Bulos je 2015. imao najbolju godinu karijere. Vratio se u Peru, u Deportivo Municipal, za koji je u 23 nastupa postigao devet pogodaka. Dobre igre dovele su ga u krug reprezentacije pa je u rujnu te godine upisao prva dva nastupa u prijateljskim ogledima sa SAD-om i Kolumbijom.
Hrvatska ga je javnost mogla upoznati već krajem 2015. kada je navodno bio u kombinacijama za dolazak u Lokomotivu, ali je na kraju izabrao čileanski O’Higgins. Potpisao je ugovor na tri godine, ali poslije tri gola u 24 utakmice počeo je tražiti novi put prema Europi. Bilo je to početkom 2017.
Prvo nije prošao probu u danskom Aalborgu, a onda mu se sreća osmjehnula u Boavisti kamo je otišao na posudbu. Iz 18 nastupa rodila su se samo dva gola, da bi ga u listopadu 2017. zadesila nova nevolja – „otišli“ su mu križni ligamenti.
Da stvar po njega bude gora, to mu se dogodilo na treningu reprezentacije uoči odlučujuća dva kvalifikacijska susreta Perua protiv Argentine i Kolumbije na putu do Svjetskog prvenstva. Umjesto na travnjaku, završio je na štakama. Žurio je s oporavkom želeći nekako dohvatiti taj Mundijal, prvi za Peru nakon 36 godina, a onda je u ožujku 2018. shvatio da si time radi više štete nego koristi.
To mu je jako teško palo pa je čak bio razmišljao o tome da se ostavi nogometa. Ipak, nastavio je dalje. Nije digao ruke. Ujesen 2018. vratio se u Deportivo Municipal, zabio tri gola u devet utakmica i onda u travnju ove godine ozlijedio menisk. Do kraja sezone više nije igrao i sporazumno se razišao s klubom.
U srpnju se Bulos kao slobodan igrač vratio u Boavistu potpisavši ugovor na dvije sezone. Čak ga je klub bio predstavio na društvenim mrežama, da bi koncem kolovoza, eto, raskinuo ugovor s Portugalcima i pridružio se Hajduku. Split i Poljud odabrao je za mjesto svojeg novog početka.
U svakom slučaju, Ivan Bulos jedna je velika nepoznanica. U osam godina 78 nastupa i 15 golova (prema dostupnim informacijama) nisu brojke koje ostavljaju bez daha, a ni njegova povijest ozljeda nije obećavajuća. No, počet ćemo mu suditi tek kad ga vidimo na djelu.