Član Uprave Dinama, Krešimir Antolić, progovorio je u velikom razgovoru za SN i o alternativnim lokacijama na kojima bi igrali Modri u slučaju izgradnje novog maksimrskog stadiona.
Gdje Dinamo može igrati u slučaju da se krene u realizaciju projekta ili da u jednom trenutku klub ne dobije licencu za igranje u Maksimiru?
- Naši napori i vlastita ulaganja idu u smjeru toga da igramo na Maksimiru, bez obzira na njegovo stanje. Kako sam već rekao, prije početka ičega na Maksimiru, trebamo dobiti odgovor na pitanje gdje ćemo igrati, trenirati i živjeti. Poznato mi je da postoji gotov projekt za stadion u Sesvetama, kapaciteta od nešto preko 8.000 gledatelja za koji postoji pravomoćna građevinska dozvola (nedavno produljena do 2023. godine). Vrijednost radova je oko 10-12 milijuna eura. To je jedno od mogućih privremenih rješenja za Dinamo, dok bi se stadion u Maksimiru radio. U kojoj su fazi planovi realizacije za taj stadion nije mi poznato. Ako europske utakmice ne bismo mogli igrati na Maksimiru, onda nam je najrealnija opcija Rujevica ili Pampas nakon što bude završen. Postoje neke naznake i da bi stadion u Puli mogao biti rekonstruiran do razine stadiona četvrte UEFA kategorije. I to je to, neki navodi u prošlosti da bismo mogli igrati van granica Hrvatske nisu provedivi niti dopušteni po UEFA- inim pravilima - kazao je Antolić.
Nije stvar u vjerovanju Bandiću ili povjerenju u izrečeno, nego u činjenicama
Gradonačelnik Bandić i njegovi suradnici javno su kazali da se kreće u izgradnju stadiona? Vjerujete li vi u to?
- Nije stvar u vjerovanju ili povjerenju u izrečeno, nego u činjenicama. A činjenice govore o tome da je prije nekoliko tjedana u gradskoj Skupštini usvojen proračun Zagreba za 2021. godine u iznosu od oko 12,5 milijardi kuna. U tom i takvom proračunu niti na jednoj od planiranih stavaka nisam našao sredstva predviđena za izgradnju stadiona. Postoji predviđen iznos od 100.000 kuna za one koji izrade program za natječaj. To je onaj dokument temeljen na projekciji klupske stručne skupine. Nisu vidljiva nikakva druga sredstva koja bi omogućila barem administrativnu pripremu projekta. Jer, nakon izrade programa slijedi raspisivanje javnog natječaja za arhitektonsko-urbanističko rješenje sportskog kompleksa Maksimir - Svetice, koji prema stručnim procjenama traje 90 dana. Završetkom natječaja (nakon svih posebnih procedura i mogućih žalbi) može se pristupiti izradi glavnog projekta i ishođenju građevne dozvole. Izrada glavnog projekta (a kasnije izvedbenog projekta) može na žalost trajati dugo (najmanje 3, optimalno 6 mjeseci, a u lošoj varijanti i više), te još mjesec ili dva za građevne dozvole. Vidite koliko je vremena potrebno da bi se uopće došlo u situaciju početka gradnje. A nemamo odgovor niti na dva strateška pitanja - koji poslovni model će biti odabran, kao i gdje će Dinamo živjeti, trenirati i igrati za to vrijeme. Na osnovu svih ovih činjenica, ne prepoznajem konkretne elemente hodograma na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da su najave rješenja pitanja stadiona Maksimir realne i da nadilaze vrijednost uopćenog obećanja.
Antolić je onda povukao jednu paralelu...
- Povukao bih na ovom pitanju paralelu s projektom izgradnje sljemenske žičare. Na tom projektu je pokazano kako se donosi odluka o investiciji, rješavaju administrativna pitanja, pronalazi model financiranja i dogovaraju brzi rokovi građenja. Iz javno dostupnih dokumenata, ovaj projekt u čiju opravdanost i isplativost ovdje ne ulazim, vrijedi sveukupno 80 milijuna eura, dakle, oko 20 milijuna eura više od rušenja i građenja novog stadiona. Pripremne radnje su počele 2017. godine, a kao što znamo nepune 4 godine kasnije žičara je gotova. Tako to izgleda kada se nešto odluči napraviti i kada je poznat jasni administrativni, organizacijski, projektni, financijski plan za provedbu. Zašto tako nešto nije napravljeno u odnosu na stadion Maksimir nije pitanje za mene, nego za gradsku politiku.