Lukši Jakobušiću trebalo je samo pet dana da se ozbiljno uhvati posla. Očekivano je poslije debakla u Puli promijenio čelne ljude struke, brzo je izveo smjene ne dopuštajući da se predugo vrte razne kombinacije ostanka. Naučio je školu iz vremena kada je obnašao dužnost dopredsjednika, prošao je Gziru na svojoj koži i zato je promptno djelovao.
Stanić, Kepčija i Vukas više nisu na Poljudu, hitno je i logično reagirao Jakobušić. Momčad je u silaznoj putanji, u seriji od tri poraza od kojih su posebno bolna dva zadnja od Šibenika i Istre 1961.
Ostanak terceta iz struke više nije imao smisla, sve je Jakobušić napravio vođen opravdanom logikom rezultata i stanja momčadi. Ali, sada dolazi najteži dio posla, treba pronaći adekvatne zamjene. Primarno se to odnosi na trenera, Jakobušić jednostavno ne smije pogriješiti.
Mora izabrati trenera koji će Hajduku donijeti rezultat. U startu je nakon Pule bilo jasno da dugoročni trener neće odmah doći. Privremeno rješenje je pronašao u Bori Primorcu, iskusnom stručnjaku u kojeg Jakobušić ima golemo povjerenje, jer, naposljetku, u Hajduk je Primorac i došao u vrijeme kratkog mandata Jakobušića na Poljudu prošle sezone.
Upoznat je s iskustvom koji Primorac posjeduje, izuzetno ga cijeni, ali Primorac je trener dok ne dođe stručnjak koji će biti dugoročno rješenje.