Jedan je rođeni Zagrepčanin, miran, fin, pomalo povučeni purger sa ZG asfalta, drugi je fetivi Šibenčanin po mnogo čemu, dijete iz Crnice, Funcut u pravom smislu te riječi. “Dite mangana”, rekli bi u Krešimirovom gradu (kvart u kojem je nekada egzistirala tvornica TEF), živahan, srčan, ponekad i živčan, kako ga je oslikao brat. Zapali se u sekundu.

Jedan je dinamovac, velika nada hrvatskog nogometa, drugi hajdukovac, također veliki talent prije par godina, obojica na posudbi na Šubićevcu.

Poput Feniksa

Zagrepčanin je mlađi 5 godina, ali zajedničko im je da ove sezone svojim golovima, asistencijama, nose Šibenik. Naravno, uz pomoć ostalih igrača Rosasove “paklene naranče”!

Antonio Marin (20) je po tko zna koji put utjelovio priču o Feniksu, mitskoj ptici koja nakon što izgori uskrsne iz pepela. Dinamov napadač na posudbi u Šibeniku s nova dva gola potopio je Lokomotivu na Šubićevcu, priskrbivši Šibenčanima treću pobjedu iz tri domaće utakmice i deset bodova u sezoni.

- Hvala na čestitkama, važna pobjeda za nas. Nismo dobro odigrali prvo poluvrijeme, iako smo ušli u prvih pet minuta odlično, zabili smo. Ali, onda smo pali, ne znam što se dogodilo, rekao bih i ekipno. Lokomotiva se dignula, iskoristila to i zabila gol. Drugi dio smo dali sve od sebe i zasluženo dobili - kratko je dao svoje viđenje subotnje pobjede Antonio Marin.

U dresu Šibenčana zabio je već četiri gola u deset utakmica, ranije u čak 35 utakmica u dresu Dinama i Lokomotive samo jedan. Marin je na Šubićevcu prodisao, vidi se da uživa u svakoj utakmici, potezu, treningu.

- Da, sretan sam. Šibenik mi je dao ono što mi je trebalo - kontinuitet, a ja se na svakoj utakmici trudim to klubu vratiti.

Teško je iz njega iščupati neku dužu rečenicu, govori malo, sramežljivo, dječački. Ali, zato ga na terenu nitko ne može “nadglasati” u smislu driblinga, prodora. Suparnički bekovi i halfovi ga tuku, Marin to stoički trpi i ne obazire se. Zabija, asistira, dribla i, što je najvažnije, ne igra svoj privatni nogomet, već se podredio ekipi. Nije to više onaj Marin koji sve zna, a malo toga postiže…

- Znali smo koga dovodimo, željeli smo ga svakako jer smo znali da u Antoniju čuči neviđeni talent. Nije stvar samo dovesti igrača i - evo ti teren i igraj. Marin je posebna duša, s njim treba malo popričati, vidjeti muči li ga nešto i što to konkretno. I, evo, kliknuo je s ekipom, ona s njim i rezultat toga je ovo što imamo sada - kazat će o talentiranom napadaču Hrvoje Kulušić, koji je operativno odradio najveći dio posla oko njegovog dovođenja u Šibenik.

Pomalo riskanto

Bilo je to pomalo i riskantno u igračkom smislu, AM je u kratko vrijeme bio na dvije posudbe (Monza, Lokomotiva) u kojima nije pokazao svoj talent. Ali, na Šubićevcu su očito imali nos, hrabrost i u Maksimir su došli po Antonija označivši ga kao svoj “pick” broj 1. Slično je bilo i s Marinom Jakolišem, koji je venuo na Poljudu, a procvjetao na Šubićevcu. Za razliku od MJ-a, kojeg Šibenik već na polusezoni ima pravo otkupiti (200.000 €), s Dinamom takav dogovor i ugovor ne postoji...

- Što smo im mogli ponuditi, kada je Monza imala klauzulu otkupa od 6 milijuna eura - pojašnjavaju na Šubićevcu.

Umjesto brda eura, zlatnih dukata, glamoura i tko zna čega još, Dalmatinci su mladom talentu ponudili da igra uz goleme količine povjerenja. I sad im se to vraća. Šibenčani s Dinamom imaju dogovor da će ih maksimirski klub nagraditi nekim bonusom, u što nitko i ne sumnja da će se dogoditi. Na Marinu je samo da nastavi s ovakvim predstavama i svi će na kraju biti zadovoljni.

Brzo su ‘kliknuli’

Iako se do spajanja na Šubićevcu nisu odveć dobro poznavali, Antonio Marin i Marin Jakoliš su u kratko vrijeme “kliknuli”. Dokazuju to izdanja ove jeseni, u kojima su u devet kola ova dva napadača i statistički u vrhu Prve HNL po golovima, asistencijama, nastupima.

A onako kako su složili kontru protiv Lokomotive, djeluje kao da su prethodno izveli već stotine puta.

- Ma, čitamo se zavezanih očiju. Drago mi je zbog Antonija da je proigrao i pokazao da sve te priče o njegovom talentu nisu tek prazna priča - kazivao nam je nakon relaksacijskog treninga u nedjeljno jutro negdje na šibenskoj rivi Marin Jakoliš.
Ulovili smo ga na kavici baš dok je bio u društvu s Marinom.

- Moram se malo maknuti da ne čuje kako ga hvalim, da se ne umisli ha-ha… Ali, neće, dobar je to momak, skroman, pošteni radnik, sve mu se sada vraća. Vjerujte mi, drago mi je da je on zabio onaj drugi gol kao da sam ga ja sam zabio…

Mladi dinamovac je očito pokupio i neke šibenske mote, stil života, u čemu mu pomaže i Marin Jakoliš.

- Ma, što mu ja pomažem?! On mene voda po gradu kao da je on rođen u Šibeniku, a ne ja. Uostalom, došao je prije mene ovo ljeto, ha-ha.

Neka potraje

AM i MJ u dresu Dinama i Lokomotive, odnosno, Hajduka igrali su lani jedan protiv drugoga?

- Jesmo, ali to je bila jedna sasvim drugačija priča, i moja, ali i njegova. Sada na Šubićevcu proživljavamo nešto sasvim drugo, lijepo. Neka samo potraje.

Neka potraje, složit će se svi na Šubićevcu. Bit će tada i bodova i spektakla. Show must go on…