S Emirom Dilaverom (30), povratnikom u Dinamo, jučer smo u Maksimiru popili kavicu. Stigao je baš onakav kakvog ga uvijek pamtimo, nasmiješen, dobre volje.
- Ademi mi je posudio automobil da se vozim, Smart. Ima neku reklamu za padel, naplatit ću mu kad već vozim reklamu, ha, ha, ha... - šalio se Emir prije nego smo počeli razgovor.
Kaže da traži stan, nešto blizu maksimirske ograde, kako ne bi trebao automobilom na treninge.
- Jako sam sretan što sam opet tu u Dinamu. Ma, ne mogu vam niti opisati svoje zadovoljstvo. Sve je krenulo prije pet dana. Dobio sam iz Maksimira mig da se traži stoper, te da bi htjeli mene. Sad to izgleda lagano, kao sve riješeno u pet dana, ali dva mjeseca sam se čupao iz Rizespora. Glava mi je bila veća od bubnja.
Kod Tomasa super
Ništa ga u početku nije trebalo niti pitati, riječi su samo tekle...
- Za svog boravka u Rizesporu promijenio sam tri trenera. Kad je bio Stjepan Tomas, sve je bilo super. Kad je došao ovaj treći trener, Bulent Uygun, pozvao me na razgovor. I znate što mi odmah kaže? Ti si moj brat, ti si Bosanac, mi smo braća. Kad netko tako s tobom starta u razgovor, odmah ti je sve jasno. Kaže on meni “ako ne budeš igrao, nemoj se ljutiti”. Uvijek sam imao respekt prema trenerima, tako da sam mu rekao “nema ljutnje, kako vi odlučite”. Još sam dodao “igrao, ne igrao, uvijek ću biti uz momčad”.
Tako je i bilo, Dilaver je malo igrao.
- A onda drugi dan kad smo otišli na odmor, nazvao me sportski direktor i kazao “Emire, zvao me trener, ti nisi njegov igrač”. Sve je bilo jasno, zar ne? Kad sam otišao u Rizespor, mislio sam da ću otići nakon godinu dana u veći klub, uvijek sam bio igrač s ambicijama. Ali očito to nije bilo za mene. Velika je razlika od onog što je bilo u Dinamu. Baš velika, od rada do reda. Međutim, ima i dobra strana priče. Stekao sam novo iskustvo, nogometno i životno.
‘Gazio’ na treninzima
Kaže nam što bi sad rekao nekim mlađim igračima koji bi ga pitali da li da odu u Tursku.
- Rekao bi mlađim dečkima “brate moj, ako želiš napredovati, ne idi u Tursku!” Eto... Ali ako želiš uzeti novac ili završiti karijeru, idi. U Turskoj ti se mora potrefiti momčad, trener, sve. Međutim, dok nisam igrao, radio sam na sebi, imao sam privatnog trenera. Znao sam nakon nekog vremena da moram održavati formu. Na kraju je za mene sve dobro ispalo, ali sam se zaista dva mjeseca “fajtao” da odem iz Rizespora. Prvo sam im rekao “dobro, ako me ne pustite, ostajem u klubu, tučem se za dres, a vi kako odlučite”. Imao sam ugovor još dvije godine.
Na kraju su Turci popustili, Emir je u Dinamo došao bez odštete i potpisao je na dvije godine. Nisu ga prevarili, na koncu je dobio cifru koju je tražio. Naravno da nije uzeo sve što bi dobio u te dvije godine koliko mu je još trajao ugovor, ali on je posve zadovoljan.
- Četiri-pet puta sam bio na razgovoru, ali sam trenirao, baš sam “gazio”. Nego, sad ću vam ispričati još jednu anegdotu. Trener me hvalio pred suigračima. Kaže on u svlačionici “pogledajte kako super trenira Emir, gazi kao bijesni pas, i vi morate tako”. Ja gledam, a on nastavi “ali neće igrati, možda ga stavim u momčad za dva mjeseca”! Suigrači mi dođu nakon te priče i kažu kako to može biti normalno.
Nisam se ljutio
Iz Turske je stigla neka priča da je bio “bomba” u svlačionici, da je destruktivno djelovao na momčad jer nije igrao. Da je potjeran iz kluba? Kakva je istina?
- Znate li vi tog čovjeka koji je prodao tu priču? Ma neću o njemu... Ali jesam li vam ja ikad izgledao kao čovjek koji bi se tako ponašao? Kakvog me vi pamtite iz Dinama? Kako me svi pamte iz dosadašnje karijere? Imam 30 godina, jeste li ikad čuli za neki moj gaf? Nikada, baš nikada nisam unio nikakav nemir u svlačionicu, dapače, uvijek sam bio podrška momčadi. Stalno sam bodrio suigrače, moja momčad je moja momčad, ginem za nju na terenu ili na klupi. Evo da vam i ovo ispričam. Dugo nisam igrao, a onda igramo utakmicu protiv Denizlispora na gostovanju, bitnu za ostanak. Temperatura je bila 36 stupnjeva, kao da igraš u Sahari. Kao neki dokumentarac National Geographica. Oči su nam se okretale na sve strane. Prije utakmice sam pola sata budio suigrače u svlačionici, samo što ih nisam šamarao. I dobijemo 1:0. Odigram super. Nakon toga više me nema u momčadi. Nisam se ljutio. Ali od dvadeset igrača prošle sezone u momčadi je ostalo nekoliko igrača. Sve se promijenilo, od igrača do vrhuške kluba. Ali neću ništa kazati protiv Rizespora, na kraju su ispali korektni.