S Harijem Vukasom započeo je mandat Lukše Jakobušića. Doduše, suradnja je potrajala tek četiri dana, ali ostao je Vukas upisan kao prvi trener aktualnog predsjednika. Raskid je inicirala upravo pulska utakmica, poraz 0:1 na Drosini bio je koban za trenera i kompletnu struku. Nenadoknadiv poraz, treći u nizu za Vukasa, koji danas vodi Dugopolje u drugoligaškoj konkurenciji.
- Istina, bio je treći u seriji. Od Gorice do Pule. Šibenik je u tom nizu bio naš najveći problem, golemo i posve neočekivano razočaranje. Pula je došla kao slijed zbivanja. Moram priznati, nisam očekivao rapsodiju u Puli, ali nisam ni pomislio da bismo mogli izgubiti treću zaredom. Odmah nakon utakmice bio sam svjestan situacije. Ambicije uvijek velike, a bodova nema - prisjetio se Vukas i nastavio priču:
- Imali smo jedanaesterac kod 0:0, kontrolirali utakmicu, međutim, nismo uspjeli uzeti barem bod. Da je Caktaš zabio iz penala, možda bi sve krenulo drugim tijekom, ali nema potrebe razvijati teorije o nečem što je davno prošlo. Dva dana poslije poraza sve je bilo jasno - ispričao nam je Vukas kako se odvijala situacija na Poljudu početkom studenoga prošle godine kada je potpisao sporazumni raskid ugovora na Poljudu.
- Kada sam gledao utakmicu Slovačka - Hrvatska, na pamet mi je pala naša utakmica iz Pule. Isti tijek, ali sa suprotnim epilogom. Utakmica bez velikih šansi, koja je na kraju otišla na stranu bolje ekipe. Mi smo tada u Puli stvarali šanse, bili bolji, a domaćin je iz jednog ubačaja došao do pobjede. U kaznenom prostoru dva njihova igrača sa sedam naših.
Na društvenim mrežama su navijači s dosta ironije pohvalili obranu Hajduka koja je "pravilno držala socijalnu distancu". Ali, Vukasu nije bilo do šale.
- Kome je bilo do šale kada izgubiš utakmicu u 86. minuti, primiš gol iz bezazlenog centaršuta, a s druge strane ne možeš zabiti ni s bijele točke!?
Premda statistika kaže kako je Hajduk iznimno uspješan u Puli u zadnjih šest sezona s tek jednim porazom i dva remija u zadnjih 11 susreta, Vukasu je Drosina ostala u uspomeni kao stadion gdje Hajduk ne prolazi lagano.
- Moja prva asocijacija na Pulu je "tvrdo, teško, neugodno". Pobjeđivao je Hajduk proteklih godina, međutim, nikada lagano.
Četiri mjeseca prije opisanog poraza dobili smo 1:0, ali jako teško. Zabili smo rani pogodak, ali Istra je imala prilika, izvukli smo se s tri boda. Tramezzani je ovog proljeća također slavio 1:0, ali u susretu koji je odlučio jedan prekid. Uvijek je teško s Puljanima, a još kada se sjetim Pamićevog doba, to su bile najteže utakmice s Istrom.
Kako vidite sutrašnji dvoboj?
- Sasvim drukčija priča u odnosu na prošlu jesen jer bitno se promijenio Hajduk. Onako na prvu bih rekao da sigurno nema osam igrača od sastava kojeg sam izveo na Drosini prije gotovo godinu dana.
Replicirali smo precizirajući činjenice. Nema desetorice, ostao je samo jedan. Od Jakoliša preko Vuškovića, Mujakića, Jaira, Gyurcsa, Jradija, Caktaša... da dalje ne nabrajamo.
- Eto, nisam išao toliko duboko. Današnji Hajduk je bitno jači i pritom je momčad u boljem ozračju, na višoj razini forme. Međutim, postoji i jedan važni detalj. Zamka je reprezentativna stanka. Još iz vremena kada sam bio pomoćnik Tudoru u Galatasarayu naučio sam kako je najosjetljivija prva utakmica poslije povratka igrača iz reprezentacije. Kao po nepisanom pravilu i tada je nakon takvih utakmica stizalo teško gostovanje, a igrači se vraćali umorni i emotivno iscrpljeni. Problem je to s kojim se godinama bore svi veći klubovi, a sada je i Hajduk u situaciji da su mu najbolji igrači bili u državnim selekcijama.
Ipak, Hajduk ima kvalitetu koja bi sugerirala pobjedu sutra u Puli.
- Kvaliteta je nesporna, ali isto tako je jasno da pravi rezultat uz kvalitetu traži vrijeme, strpljenje i sreću. Sva četiri faktora su potrebna za pravi uspjeh.