Podatak koji će sam po sebi prizivati na oprez - u 20 utakmica Lige prvaka i Europske lige ovoga tjedna, domaćini su pobijedili u samo četiri! Neki su doista i bili domaćini, neki samo na papiru, jer se igralo na neutralnom terenu, a samo uistinu rijetki, poput Krasnodara, imali su i podršku svojih navijača s tribina. Dokaz kako u ovo pandemijsko vrijeme domaći teren ne predstavlja ni približno prednost kakvu je imao nekad i da je maksimirski uzvrat s jedinim ruskim predstavnikom u Europi puno više od puke formalnosti.

Dinamo je, od hrvatske samostalnosti naovamo, kad je s gostovanja donio makar i minimalnu prednost, uglavnom u Maksimiru potvrđivao prolazak. Pa se sjećamo Astane i Györa, Fole Esch i jednog od nekoliko Šerifa, prvog Skënderbeua, Slovana iz Bratislave, Helsinkija, Petrolula... Međutim, gledajući sraz u Krasnodaru, kroz glavu su prošla ona dva slučaja kad je Dinamo šokantno ispao poslije gostujućih pobjeda.

Da je još koji gol...

Naravno, prvi se u mislima pojavio Bukurešt 1993. Modri su tada došli autoritativno na noge jednoj jakoj, ozbiljnoj Steaui i potpuno je nadigrali u glavnom gradu Rumunjske. Što su sve promašili Igor Cvitanović i društvo, ali na kraju ipak pobijedili 2:1. I uvjerili navijače i javnost da će u uzvratu u Ljubljani (zbog ratnog okruženja nije se igralo u Zagrebu) utrpati sve što su tamo promašili. Čak je Goran Vlaović zabio za 1:0, Steaua je bila na koljenima, no sve se okrenulo, Rumunji su zabili tri gola, pobijedili 3:2 i prošli dalje. Tek je tada postalo jasno što je sve Dinamo, zapravo, propustio u Bukureštu.

Zoran Mamić propustio je te utakmice sa Steauom zbog teške ozljede i oporavka, ali je 21 godinu kasnije bio na klupi protiv Aalborga. Dinamo je slavio 1:0 u Danskoj, promašio nekoliko velikih prilika da odmah sve riješi, razlika u kvaliteti bila je očita, uzvrat, valjda, samo treba odigrati. I, bio je Dinamo i u Maksimiru bolji, opasniji, pucao puno puta prema danskom golu, lopta nije htjela u gol. S druge strane ušle su dvije, Aalborg je pobijedio (0:2) i otišao u play-off Lige prvaka.

I zato je uz zadovoljstvo što se iz Krasnodara vratio pobjedom, ostala žal što Dinamo u Rusiji nije zabio još koji gol, pobijedio s većom razlikom, jer bilo je trenutaka u kojima su se domaćini nudili, a prvi gol Dinamo im je sam poklonio. Složit će se većina da je Krasnodar kvalitetniji od tog Aalborga, Steaua je predaleko i teško usporedivo vrijeme, ali može reći da je to “tu negdje”. I zato ne treba otvarati pjenušac i razmišljati o željama u ždrijebu, velikih je još 90 minuta pred Mamićem i igračima.

Međutim, ono što donosi određen spokoj, svakako je činjenica da je ovaj Dinamo pokazao da je drugačiji od tih nekadašnjih “Dinama”. Da je zreo, svjestan svoje snage, spreman igrati na rezultat. Dinamo, koji se ne povlači na 1:0, Dinamo, kojemu ne uđe voda u uši nakon što sam sebi zabije gol u trenucima kad se očekuje da poveća prednost. I Dinamo, u koji ne uđe defetizam kad suparnik koji je na koljenima dvaput uspije izjednačiti i vratiti se u život, nego opet ubaci u višu brzinu i dobije utakmicu.
I to je, nekako, najveći razlog za optimizam. Ne to što je Krasnodar slab i pun “rupa” jer to nije, radi se i dalje o momčadi koja može napraviti “nered” bilo kome. Optimizam donosi sam Dinamo, koji je svih tih godina učio, školovao se, gubio nemoguće, sam sebi pucao u nogu... Nisu isti igrači, mijenjale su se generacije, od Steaue do danas prošlo je 28 godina, ali svaka je ta utakmica, ta “recka”, ostavila trag i na one koji dolaze.

I zato danas Dinamo izgleda kao momčad koja neće dopustiti da u Zagrebu sve ode k vragu, koja neće dopustiti da Krasnodar “postane” Bukurešt. Djeluje kao momčad koja zna što želi, koja se ne boji velike šanse, koja zna kako istrčati na teren i dobiti utakmicu, odraditi posao. Takav dojam ostavlja sve što su Modri odigrali ove sezone u Europskoj ligi - još nisu izgubili utakmicu, kad je bilo najpotrebnije bili su najbolji, kad je trebalo ubaciti u višu brzinu to su učinili. Momčad ima europski gard, pobjednički, nakon svega teško je vjerovati da će u uzvratu sve upropastiti, izgubiti dva razlike ili s 2:3 i otići u produžetke. Ali, naravno, treba i dalje znati kako još ništa nije gotovo i kako je Krasnodar i dalje opasan. Pogotovo jer su kroz povijest kluba u Maksimiru naučili koliko je nogomet nepredvidljiv! Još uvijek je taj Bukurešt negdje u glavi...