Nakon tjedan dana medijskog bubnjanja utakmica Dinama i Osijeka na koncu bješe iz kategorije onih "tvrda, žustra, prava prvenstvena". Drugim riječima, relativno tanak derbi, barem u prvih sat vremena dok se Nenad Bjelica nije umorio od strogo kontroliranog nogometa i napokon osmjelio spustiti gard. Tada se predstava razmahala, ali tako da su u izglednije prilike ulazili Petković i Ivanušec nego Mierez i Bočkaj. Dinamo je na kraju zasluženo ubilježio pobjedu i pred ulaskom u posljednju trećinu prvenstva opet drži Osijek na bodovnoj distanci.
Herojem se još jednom pokazao Mislav Oršić kojem je prešlo u naviku likvidirati najveće suparnike. On je danas "mr. Derby" u plavom taboru, igrač posebno motiviran za predstave visokog uloga. Ako je nedavno Hajduk razmontirao serijom robbenovskih minijatura, Oršić je ucmekao Osijek manirom diskretnog ubojice. Prišuljao se nezainteresirano iz mrtvog kuta, kao što je to nekad činio Pippo Inzaghi, a dok su suparnici shvatili da su u opasnosti, lopta se već koprcala u Ivušićevoj mreži. 1-0, više nego dovoljno za tri boda i mirnu pripremu dvoboja s Krasnodarom.
Istini za volju, o Oršićevu pogotku ne bismo razgovarali da Igor Silva svoju pripremu za utakmicu nije odradio uz matineju Leicester vs. Liverpool, uživljavajući se u ulogu dvojnika Ozana Kabaka. Bez komunikacije s vratarom, bez provjere prometa u retrovizoru, Brazilac samo što nije naručio koktel u vlastitu kaznenom prostoru. Takva ležernost može proći prilikom preslušavanja momčadi iz donjeg doma HNL-a, ali u Maksimiru će se pokazati kao skupa avantura.
Prethodni derbi ove dvije momčadi u Gradskom vrtu najavljen je kao osobni obračun Nenada Bjelice i Zorana Mamića, suradnika čiji je medeni mjesec završio "krvavim razvodom". Prošlo je džentlmenski, bez povišenih tonova, a završilo Bjeličinom satisfakcijom i pobjedom kojom je uhvatio priključak s liderom. Priča o trenerskom rivalstvu u međuvremenu se malo potrošila, ali je "osvetnički" narativ preživio do ovog derbija.
Pogledajte gol Oršića:
Ovaj put su mediji u ulozi osvetnika prepoznavali Lovru Majera, plemenitog i rafiniranog playmakera pred čijim je talentom Bjelica tijekom svoje maksimirske epizode uporno žmirio. Ako je ova predstava nekakav lakmus, Bjelica teško da je počinio dramatičnu pogrešku jer Majer je odigrao suzdržano, previše ziheraški. Kad se umorio od čekanja na njegov ključni dribling ili presudnu loptu u prostor, Zoran Mamić zamijenio ga je Atiemwenom i podigao ritam igre.
Kroz utakmicu je od početka do kraja rastao Luka Ivanušec da bi meč zaključio kao najraspoloženiji igrač plavih. Oni su u otvaranju utakmice najbolje izgledali oslonjeni na kralježnicu koju je prije dvije godine učvrstio i razgibao baš Bjelica (od Livakovića i Theophilea preko Ademija do Petkovića i Oršića), ali u ključnim trenucima dvoboja Ivanušec je zasjenio Majera i nametnuo se kao vođa momčadi.
Na suprotnoj strani od liderskih dužnosti nije bježao Kleinheisler, no njegov se nogomet više bazira na energiji i "petlji", a manje na pregledu igre i smislu za kombinatoriku. Osijek bi tečnu igru lakše pronašao s Marinom Piljom u ulozi playmakera, ali vižljasti znalac priliku je dobio samo u posljednjih 15-ak minuta kada su gosti bez nekog posebnog reda u igri trčali za izjednačenjem...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....