VELIKI INTERVJU ZA SN

‘Otac je igrao za Dinamo, kad sam čuo da me Modri žele odmah sam došao, u Srbiji mi nitko nije zamjerio‘

Damjan Daničić, dijete Crvene zvezde koji je u Dinamo došao iz Beograda u razgovoru za SN
Piše: Tomo NičotaObjavljeno: 03. rujan 2020. 08:03

U Maksimiru je bivši U-19 reprezentativac Srbije predstavljen zimus, zajedno s još šest igrača koji su tada došli u Dinamo ili produljili ugovore. Stigla je korona, nije ga bilo 'na mapi' kao ni drugih, a onda se pojavio s dolaskom Zorana Mamića na klupi. Debitirao je u Puli u utakmici bez golova, pa igrao u pobjedi nad Varaždinom, da bi u novoj sezoni opet upisao dva nastupa, protiv Pule i Osijeka.

Moubandje je u drugoj momčadi, a kad Mamić treba odmoriti Leovca ili ne može igrati, Damjan Daničić prva je i jedina opcija za lijevog beka. Mnogi, kojima je možda promaknuo taj njegov dolazak ili su na njega zaboravili, jer se i nije imao gdje pokazati, pitali su se tko je sad taj dečko, odakle on u Dinamu? Tko je, dakle, Damjan Daničić, dijete Crvene zvezde, koji je u Dinamo, nekako na mala vrata, došao iz Beograda?


- Odlično mi je ovdje, iznad svih očekivanja koja sam imao. Osjetim veliki napredak u svojoj igri, dajem sve od sebe da se dokažem u jakoj konkurenciji i vjerujem da ću biti sve bolji - govori na početku, a onda počinje predstavljanje. Rodio se u siječnju 2000. u - Zagrebu.

image
GORAN MEHKEK/CROPIX


- Iskreno, kao dijete sam se preselio s roditeljima u Beograd. No, često sam dolazio u Zagreb, jer ovdje imam baku i tetu pa mi Zagreb nije djelovao kao inozemstvo. Brzo sam se navikao ovdje živjeti.


Zanimljiv je detalj da mu je i otac, dok je živio u Zagrebu, igrao u Dinamu. Ne zna Damjan o tome puno, ali nešto ipak zna.
- Znam da je tata bio u nogometnoj školi Dinama i pamtim da mi je rekao kako mu je trener bio Otto Barić. Ipak, na kraju je sve ostalo u akademiji, nije zaigrao za prvu momčad.


Daničić je tako svoje prve nogometne korake naučio u Beogradu.
- Igrao sam u lokalnom klubu Grocka i na nekom turniru su me primijetili treneri iz Crvene Zvezde te me pozvali da nastavim kod njih. Imao sam 10 godina. Tu sam proveo lijepo vrijeme, ali kada sam trebao napraviti iskorak u seniorski nogomet, nije me bilo… Otišao sam u Voždovac gdje sam proveo šest mjeseci kada je došao poziv Dinama.


Kako je uopće krenula ideja u dolasku u Dinamo i je li bilo teško otići iz Beograda u Zagreb, promijeniti život?
- Nisam uopće razmišljao. Agent me zvao jedan dan i rekao da su me pratili iz Dinama i da mi nude priliku da nastavim u Zagrebu. Odmah sam rekao: može, to je to! I s vremenskim odmakom mogu reći da je to bila dobra životna odluka.


Kako su u Srbiji uopće gledali na tu njegovu odluku? Znamo da je to još uvijek mnogima škakljiva tema, pogotovo kad se radi odnosu Crvene zvezde i Dinama. Kroz povijest su bili rivali, onda, puno je igrača iz Maksimira otišlo na Marakanu, poput Prosinečkog, Ivkovića, Bore Cvetkovića, Bračuna, Janjanina..., a za kraj se dogodio i 13. svibnja 1990?
- Slabo znam te priče koje su ionako dio povijesti. Znam da je Robert Prosinečki bio dijete Dinama, a kasnije je igrao za Crvenu Zvezdu pa s velikim uspjehom i za Dinamo. Za njega znam, jer je bio trener prve momčadi Zvezde dok sam ja bio u akademiji. Inače, nisam čuo niti jednu zamjerku, naprotiv. Dinamo je veliki klub i takvim ga u Srbiji doživljavaju. Svi su mi čestitali kada je postalo jasno da nastavljam karijeru u Maksimiru.


Evo, malo je nedostajalo da ždrijeb play-offa Lige prvaka potencijalno spoji Dinamo i Crvenu zvezdu. Je li se nadao tom dvoboju ili je ipak navijao da ga izbjegne.


- Iskreno sam se nadao da ćemo se sresti! Gledao sam ždrijeb i nekako sam se potajno nadao bismo mogli igrati, ali možda bolje da nismo, jer bi u tom slučaju sve bilo bitnije od samog nogometa. Ako se trebamo sresti, neka to bude na proljeće u Europi ili u skupini Lige prvaka.


Što reći na ovakav ždrijeb? Prvo Cluj pa Ferencvaros, pa onda Qarabag ili Molde?
- Pa zanimljivo je da kod Dinama sve ide suprotno od očekivanog. Inače se ide od lakših protivnika prema težim a mi smo najtežeg imali u prvoj utakmici, potom teškog imamo u drugoj i ako prođemo najlakši nas čeka u play offu. No, bitni smo mi. Ako ćemo biti pravi, onda sve ovisi o nama.


Kako je on doživio svoje prve nastupe za Dinamo, suigrače, momčad?
- Kvaliteta je najveća moguća, nemaš pravo na loš dan, kamo li na neko opuštanje, jer svi lete oko tebe. Načelno sam zadovoljan prvim utakmicama za Dinamo, ali mislim da ću biti puno bolji kako će vrijeme ići.


Kakva su mu uopće očekivanja od sezone. Činjenica je da bi mu se moglo otvoriti, jer Dinamo nema previše lijevih bekova, on je prva i jedina zamjena Leovcu? Pa možda bude minutaža i u Europi?
- Nadam se minutaži, ali isto tako sam svjestan kako to moram zaslužiti radom na treninzima i prilikom koju dobijem u utakmicama.


Daničić je igrao za mlađe kategorije Srbije, ali ima i hrvatsko državljanstvo. Ostavlja li mogućnost da jednog dana zaigra za Hrvatsku, naravno, ako to zasluži igrama? Ili je Srbija definitivan izbor?
- Ma gledajte, tek sam počeo svoj seniorski put u Dinamu i sad mi je najbitnije igrati i svakoga dana biti što bolji. Kamo sreće da dođem u fazu da će mi to biti dvojba, jer će značiti da sam uspio u namjeri da igram ozbiljan seniorski nogomet. Do tada je fokus samo na klub.


Zna li Damjan da u Zagrebu postoji Daničićeva ulica?
- Znam, na Trešnjevci kod Doma sportova. Nisam još bio tamo, ali namjeravam otići i popiti kavu u 'svojoj' ulici, hahaha.

Linker
21. studeni 2021 23:48