Iznenada i nepredvidljivo, baš poput zlogukog potresa koji je 29. prosinca razorio Baniju, Pokuplje i južni dio Turopolja, u samo jednom danu srušila se litavska imperija u HNK Gorici, koju su personificirali sportski direktor Mindaugas Nikoličius i trener Valdas Dambrauskas. Treći član velikog trojstva, bivši košarkaš Gintaras Staniulis, još je kao glavni financijer ugovorom vezan za klub, ali posve je neizvjestan i njegov ostanak u Velikoj Gorici, odnosno spomenuti ugovor bit će predmet rasprave u sljedećim danima ili tjednima.
Ono što se činilo čvrstim i nepoderivim, idila koja je trajala tri godine, još od siječnja 2018. i dolaska Nikoličiusa na funkciju sportskog direktora i izvršnog dopredsjednika Gorice, srušilo se kao kula od karata drugog dana nove 2021. godine. Dambrauskas je u kasno popodne objavio kako je postigao dogovor za preuzimanje bugarskog prvaka Ludogoreca, a kasno navečer te subote Nikoličius je podnio neopozivu ostavku na obje funkcije, te ušao u finale pregovora za prelazak u Hajduk.
Prema prvim, ali neformalnim saznanjima, glavni razlog odlaska je neslaganje s glavnim investitorom Staniulisom, ali sve čudi kako se to dogodilo baš u trenutku kada je Gorica igrala najbolji nogomet i imala najviši plasman u svojoj prvoligaškoj povijesti, s posve realnim šansama da na kraju sezone i obrani aktualno treće mjesto, te izbori povijesni europski nastup.
Otišli su dakle na vrhuncu moći i slave, te ostavili brojna pitanja zašto? Nekad je kultni subotnji intervju u Sportskim novostima imao naziv "13 puta zašto" i zaista bi bio idealan da se toliko pitanja u ovom trenutku može postaviti i Nikoličiusu i Dambrauskasu. Vremena su međutim takva da nitko ili malo tko želi odgovarati na bitna pitanja, i dolasci, a pogotovo odlasci, zakamufliraju se u štura priopćenja istog i praznog sadržaja. Tako je i velikogorički klub zahvalio dvojcu na svemu učinjenom, a oni su njemu poželjeli svu sreću u budućnosti.
No, kakva će biti ta budućnost za sve tri strane tek će se vidjeti, tko će biti gubitnik, a tko dobitnik, dok će se mnogi usuditi prognozirati da će izgubiti - svi. Nikoličius i Dambrauskas odlaze na vrlo sklisko tlo u Hajduku i Ludogorecu, tamo se godinama već otkazi dobivaju u sekundi, a strpljenje je nepoznata kategorija, dok Gorica ostaje prepuštena sama sebi, odnosno onom tko je 2009. i stvorio, a to je predsjednik Nenad Črnko.
Mnogo je on toga naučio u tih 11 godina, neprestano je vukao samo naprijed, ali tek mu je litavska investicija omogućila da bez straha ljeta 2018. zakorači u prvoligaško društvo. Poklopilo mu se i to što se Nikoličius pokazao vrhunskim rješenjem u stručnoj hijerarhiji kluba, a poslije uspješne prilagodbe na 1. HNL, dovođenje trenera Dambrauskasa bio je iskorak prema najvišim rezultatskim ciljevima.
Komentari (0)
Komentiraj