Stipe Biuk dobio je sedam utakmica u dresu Hajduka. U prvoj protiv Šibenika - koju je riješio njegov veliki prijatelj Marin Ljubičić - već je oduševio sve. Međutim, u sljedećih pet dobio je tek 20 minuta, a Hajduk je uknjižio tek osam od 15 bodova, jako se udaljivši od trećeg ili četvrtog mjesta koja vode u Europu. Tramezzani mu nije vjerovao, bojao se njegovih 18 godina i neiskustva. Stara trenerska škola u kojoj je lošiji iskusni igrač bolji izbor od tinejdžera u naletu...
Na Hajdukovu sreću, uslijedile su ozljede i kartoni nekih ofenzivaca pa se Biuk ukazao u Maksimiru, u velikom derbiju. Izgubili su Splićani 2:0, ali 18-godišnje krilo oduševio je sve. I stručnjake i medije i navijače. Tramezzanijevo nepovjerenje moralo je otupjeti pred salvama pohvala na Biukov račun. Njegova igra toliko je bila ispunjena mirisom i okusom da povratak na klupu više nije mogao biti opcija. Biuk je iz utakmice u utakmicu bio najbolji ili barem ponajbolji igrač utakmice. Da bi se protiv Gorice dogodila erupcija kakvu Hajduk nije vidio još od vremena Alena Bokšića...
Maestralna asistencija Biuka za 2:0:
Biuk je - kad sve zbrojimo - dobio sedam utakmica, šest od prve minute ili oko 530 minuta za dva gola i dvije asistencije. U tih šest u kojima je startao Hajduk je osvojio 13 bodova. Od ukupno 18 mogućih. I pobijedio je Rijeku, Goricu, te remizirao s Dinamom. Da mu je barem Tramezzani vjerovao od trenutka kad je preuzeo momčadi, Hajduk bi danas vjerojatno bio treći, a ne peti. I bio siguran da će na ljeto igrati u Europi. Ovako se još dva kola može samo nadati da će Gorica i(li) Rijeka negdje kiksati...
Ne treba - međutim - Hajduk biti toliko opterećen s Europom. da trebam birati između trećeg mjesta i pojave Stipe Biuka ne bih dvojio ni sekunde. Biuk je daleko veća vrijednost... Po svim pitanjima. Biuk golovima, asistencijama, driblinzima, osjećajem za igru, načinom na koji igra obranu... napokon daje nadu svim navijačima Hajduka da sutrašnjica može donijeti neko novo, ili je bolje reći ono davno zaboravljeno lice Hajduka. Hajduka koji igra, koji napada, koji se nikoga ne boji. Kao što se Biuk nikoga ne boji...
Biuk ne donosi samo nadu, Biuk je i sigurna oklada na europskom tržištu. Na Transfermarktu nema vrijednost, tamo još nije prepoznat. A dečko je već danas daleko najskuplji eksponat Poljuda. Svaka čast sjajnom Vuškoviću, ali Biuk je taj zbog kojeg se kupuju ulaznie. Biuk je izvanserijski talent, igrač koji s 18 godina s dva poteza u stilu Lea Messija baca u trans sve koji vole nogomet, ne samo navijače Hajduka...
Remek-djelo Biuka za 4:0:
Tramezzani vjerojatno neće ostati trener Hajduka, ali u povijest će biti upisan kao trener koji ga je uveo u seniorski nogomet. Naravno da je to mogao napraviti i koje kolo ranije, kao što ga već nakon Šibenika nije smio držati na klupi, jer svi smo vidjeli kakav talent posjeduje taj mladić. Međutim, tog tvrdoglavog Talijana katkad nikako ne možemo razumjeti. Hajduk protiv Gorice vodi 4:0, a on uvodi Diamantakosa i Jaira, a Ljubičić ostaje na klupi?
Nećemo reći da je Ljubičić Biuk, ali u juniorima su baš njih dvojica bila jednako blistava. Biuk je kreativniji i lepršaviji, dok je Ljubičić rođeni golgeter s bogatim napadačkim oružjem. I taj je Ljubičić dobio ukupno tek 209 minuta, a zabio je gol za pobjedu i bio autor asistencije s petom koja je konkurirala za asistenciju sezone. Sve dok se protiv Gorice nije ukazao Biuk i njegova asistencija za Kačaniklića...
Ljubičiću je 19 godina, raskošan je talent, navijači vape za takvim igračem, Hajduk vapi za njegovom promocijom, a Tramezzani gura Jaira i Diamantakosa koji su Hajduk srozali do petog mjesta u HNL-u. Neobjašnjivo, nerazumno...
Da ne završim tekst s gorkim okusom u ustima, vratit ću se Biuku. Stipe je u juniorskoj konkurenciji odigrao više od 20 utakmica i zabio tek šest golova. Što je samo dokaz koliko nam je juniorska liga kvalitetna i teška. I oni koji u njoj rade razliku, ti su sigurno spremni za seniorski nogomet u Prvoj HNL. Biuk i Ljubičić samo su još jedan dokaz za to...
