Jutarnji list je u stvari pokrenuo lavinu kad je Tomislav Židak, najugledniji sportski novinar, uz pomoć desetorice znalaca “baluna” odredio “najbolji Dinamo ikad”, pa nije preostalo nego uzvratiti istom mjerom: najboljim Hajdukom oduvik!
Žiri za taj delikatan zadatak nije bio jednostran, dapače baš raznovrstan, koktel faca povezan s “bijelima” na jedanaest načina. Znači, jedanaest izbornika za jedanaest sastava. Svakako izbor s dosta subjektivnosti, koji je na kraju dao moćnu mašu (tako se u Splitu kaže za momčad). Od čak 26 nominiranih kao što se moglo pretpostaviti elektori su u svojim sastavima imali petoricu nedodirljivih, koji su dobili svih jedanaest glasova: Vladimir Beara, Dragan Holcer, Robert Jarni, Ivan Buljan te Bernard Vukas.
Svi izbornici su kukali, jadali su se, kako složiti samo njih jedanaest, pa su neki kao legendarni trener Stanko Poklepović i ugledni diplomat i veliki navijač Hajduka Budimir Lončar, tražili da odrede dva sastava. Dakle, pored već spomenutih Poklepovića i Lončara u žiriju su se našla petorica iz obitelji Hajduka, i to dugotrajni direktor Fredi Fiorentini, zatim dugogodišnji članovi uprava Nikola Grabić, inače bivši gradonačelnik Splita i Petar Lovrić, zatim trener vratara Vojmir Kačić, pa bivši predsjednik Hajduka, odvjetnik Mate Peroš. Onda kao jedini predstavnik “sedme sile” Edo Pezzi, poznati hrvatski radioreporter, zatim nekadašnji međunarodni nogometni sudac Stjepan Glavina, jedan od najboljih splitskih sportaša svih vremena, košarkaš Rato Tvrdić i, kao dodatak sa strane, Zadranin Krešimir Goran Vidov, nogometni trener i apsolutni znalac.
Vladimir Beara
Oni su sastavili najbolju momčad Hajduka oduvik, s jednom dilemom. Dakle, desetorica je fiksnih: tri igrača iz pedesetih godina prošlog stoljeća (Beara, Vukas, Frane Matošić), zatim vjerojatno najbolji stoper svih vremena s ovih prostora Holcer, pa pet komponenti slavne generacije Tomislava Ivića (Buljan, Luka Peruzović, Dražen Mužinić, Jure Jerković, Ivica Šurjak), te Jarni, kao jedini igrač novijeg doba.
Po četiri glasa dobili su Blaž Slišković, istinski umjetnik nogometa i Alen Bokšić, jedinstveni napadač.
Ivan Buljan
Članovi žirija su dobro razmišljali, kod pripreme izbora pitali su za kriterije, to po kojim će mjerilima birati najbolje, dobili su instrukciju: sve ovisi o vašem guštu. Tako je i bilo, dogodilo se da niti jedan od sudaca nije izdiktirao sastav koji se na kraju iskristalizirao kao najbolji.
Prijedloge najboljih sastava slali su u različitim rasporedima: 4-4-2 (Tvrdić, Lončar, Glavina, Vidov, Lovrić), 4-3-3 (Peroš, Kačić, Grabić, Poklepović), pa 4-2-3-1 (Pezzi), te 3-5-2 (Fiorentini).
Bilo je vrlo zanimljivih opservacija...
Dragan Holcer
- Moj kriterij je bio međunarodni značaj igrača Hajduka, zato u mojem sastavu nema nekih ikona ‘bijelih’ kao što su F. Matošić, Jerković, Šurjak, Mužinić...(Fiorentini)
- Žao mi je što nisam našao mjesto za Juru Jerkovića, genijalnog playmakera, opredijelio sam se za siloviti, žestoki vezni red Žanetić, Mužinić, Vukas. (Peroš)
- Na lijevom beku nema boljeg izbora od Jarnija, ali meni se srce kida što sam izostavio Šurjaka, razmišljao sam ga staviti baš umjesto Jarnija (Vidov).
- Peče me savjest zbog izostavljanja Frfe Mužinića, najsrčanijeg igrača u povijesti Hajduka. Također mi je krivo što sam na klupi ostavio Gudelja i Zlatka Vujovića. Morao sam postaviti Bokšića, koji me je usrećio najviše u karijeri funkcionera, pa i navijača, golom protiv Crvene zvezde u Beogradu kad samo zauvijek odnijeli Titov kup na Poljud. (Lovrić)
- Neophodno je sastaviti i drugu momčad, evo sastava: Simović - Džoni, Peruzović, Rožić, J. Matošić - Lemešić, Gudelj, I. Radovniković, Sobotka - Žungul, Kacijan. I to zato da odam priznanje nezaboravnim starim asovima kao što su Matošić, Kacijan, Lemešić, Sobotka... (Lončar)
Bernard Vukas
To je nemoguća misija, prisiljen sam kombinirati, bilo bi korektnije da se moglo staviti i neke alternacije, na primjer Kokezu za desnog beka, Peruzovića kao stopera, pa nenadmašnog Oblaka, koji je ostavio veliki trag, ali je ipak igrao kratko. (Pezzi)
- Eto, mislio sam, lako ću ja to, a onda sam se ‘zafasta’, molim vas objavite i moju B-momčad: Katalinić - Miljuš, Bilić, Štimac, Rožić - Luštica, Gudelj, Asanović - Rebac, Nadoveza, Rapaić. (Poklepović)
- Brane Oblak je jedan od pet najznačajnijih igrača Hajduka, premda je igrao svega nepune dvije sezone, ali je njegov doprinos shvaćanju i interpretaciji Ivićevih zamisli jednostavno nenadmašan. (Grabić)
- Priznat ću vam, u idealnu momčad sam stavio Hlevnjaka, mog prijatelja Buklu, koji po nekima i nije bio ekstra klasa, ali je bez sumnje rekordni broj sezona za Hajduk bio najvredniji igrač. (Tvrdić)
- Moj napad Žungul, Z. Vujović, Vukas i danas bi rušio obrane. (Kačić).
Hajdukovih idealnih 11 u odabiru strućnog žirija JL-a:
Beara; Buljan, Holcer, Peruzović, Jarni; Mužinić, Jerković, Vukas; Slišković/Bokšić, Matošić, Šurjak