1. NOVA STVARNOST
Prvi veliki izazov za novog trenera bit će shvaćanje stvarnosti u koju je došao. Kao svaki stranac, Tramezzani ne poznaje hrvatske nogometne odnose. U tim odnosima Hajdukova je stvarnost dodatno drugačija u odnosu na druge. Činjenica da je kao igrač i kao trener imao šarolikih međunarodnih iskustava sugerira da ima iskustva prilagodbe inozemnom mu okruženju. Točno je i to da se nije dugo zadržavao na jednom mjestu. No, svaka je epizoda priča za sebe, pa ne treba donositi zaključke profesionalnog pristupa u trenerskom smislu. No, Tramezzaniju će biti jako važno da čim prije pohvata konce nove nogometne i opće mu stvarnosti. Vjerojatno je da neće tako skoro naučiti hrvatski jezik, pa će mu i to biti svojevrstan limit u radu s momčadi. Na njemu je da se što bolje organizira kako bi njegova tehničko-taktička ideja i okviri ponašanja grupe doprli do svakog igrača. To nije nimalo lagan zadatak, ali i u tom se kontekstu dade razabrati komunikacijski pristup trenera, što je za svakodnevicu svlačionice jedna od vitalnih aktivnosti.
2. SINERGIJA S VODSTVOM
Jasno je da Talijan nije bio prvi izbor za trenera Hajduka. Što i ne mora biti presudno za uspjeh. Problem bi mogao postati ako Tramezzani, koji dolazi s teretom nepoznanica i dozama skepse okruženja, ne uspije od početaka uvjeriti vodstvo kluba da su dobro birali kad su ga pozvali. U ozbiljnim klubovima najvažnija su tri aktera – predsjednik, sportski direktor i trener. Ukoliko ta osovina homogeno funkcionira, onda će ona izdržati i krizne trenutke (rezultata, atmosfere, nestrpljenja…), kojih će nedvojbeno biti. Pritisak oko Poljuda je ogroman i posebno ljudima koji nisu nogometnog DNK-a, a predsjednik Jakobušić srastao je s drugim sportom, teško je obraniti se od utjecaja tog javnog pritiska. Trenerov je imperativ da svojim radom, ali i pristupom, od prvog dana odmah uvjeri dva čelnika da je njegov put ono što treba Hajduku da napokon iskorači. Tako će svima biti jednostavnije “zaraditi” nužno i dugoročnije povjerenje poljudskog okruženja, sada već iscrpljenog “strpljenjem”.
3. RESPEKT SVLAČIONICE
Prije nego svaki trener može pokazati što stručno zahtijeva, presudno je da si osigura respekt svlačionice. Nema niti jednog trenera koji može biti uspješan ako ne drži uzde svlačionice. Često je situacija da treneri i sa slabijim kadrom ostvaruju bolje rezultate od onih koji imaju jaču momčad, prioritetno zato što je grupa čvrsto stajala uz njih. Tramezzani će u početku sigurno biti doživljen kao autoritet jer, između ostaloga, bio je vrlo dobar nogometaš, i to u klubovima Serie A i Serie B, ali i Tottenhama, gdje je izostalo sreće sa zdravljem. Učio je uz velike trenere koje je imao (recimo Lippi), a posebno je stručno znanje iskazivao kao jedan od najcjenjenijih TV komentatora u Italiji. Naposljetku, sama činjenica da je novi trener nameće igračima poštovanje. Svakim danom, svakim potezom koji vuče, na terenu, u izborima, u pristupu, utjecat će na proces učvršćivanja respekta ili na njegovo kontinuirano slabljenje. Ostvari li prvu liniju, onda će mu biti bitno lakše izvlačiti maksimum iz potencijala kadra. I kako to obično biva u nogometu, respekt svlačionice kao po nekom defaultu snaži respekt javnosti i okruženja.
4. SELEKCIJSKA IDEJA
Nema trenera koji je postao netko i nešto, a da nije ovisio o igračkom kadru. S obzirom na mnoge mijene koje se događaju, kako u svlačionici momčadi, tako i u trenerskoj kabini, nije realno kazati da je ovaj kadar loš ili dobar za bolji plasman ili na pravom mjestu (pete) kvalitete HNL-a. Tramezzani dolazi iz mentalitetom slične, ali nogometno gledano potpune drugačije stvarnosti. Na početku ima najbolji momentum da odredi s klubom objektivne domete aktualne postave i jasno ih javno iskomunicira. Ne smije kazati ono što javnost želi čuti (pretenciozne ambicije), ne bi trebao farbati tehničke vrijednosti kadra. Isto tako, u suglasju s klupskim čelnicima mora biti jasno definiran u onome što se želi zajednički postići i koji su to objektivni vremenski okviri. Hajduk nema novaca za skupe akvizicije, ali upravo zato stručni akteri moraju zajedno biti pragmatični i logični u selekcioniranju kadrova za momčad koja će u HNL-u imati kudikamo veću težinu nego do sada. I čiji će rezultati inicirati i ulaganje za iskorak kvalitete.
5. TE-TA PITANJE
Trener je tipičnog talijanskog štiha. To znači da je vrlo temeljit i taktički teži optimumu. Što znači da će se prilagođavati kadru kojeg ima, odnosno, da neće biti isključiv. Sada je najvažnije da vrijeme shvaćanja što je najbolje za ovaj kadar prođe što prije i sa što boljim ishodom. U Hajduku je Igor Tudor donedavno forsirao igru s tri braniča, iako je prilično bilo vidljivo da u momčadi nema kadar za taj taktički pristup. Tramezzani će brzo morati snimiti stanje i temeljem toga djelovati, ali moglo bi se reći da u ovom prijelaznom roku neće moći bitno mijenjati strukturu igračkog kadra. Znači da se mora prilagoditi i u kratkom roku odabrati taktički pristup koji će, po njegovoj filozofiji igre, izvući maksimum od ovih igrača koje ima. U kontekstu ljeta, ako do tada bude sve u redu, Tramezzani će uz više uvida u odnose HNL-a i Hajdukovih zbilja lakše diktirati selekciju. Naravno, sve to ovisi i o potencijalima Hajduka u tržišnoj utakmici, a koji u ovom trenutku nisu ni približni razinama koje bi Poljudu trebali. Balansirati u tim “može se-ne može” uvjetima bit će veliki izazov za talijanskog j stručnjaka.