StoryEditor
 GORAN MEHKEK/CROPIX
ČUDO S TREŠNJEVKE

Ovo je zlatni dječak od 200 milijuna kuna: ‘Ako do 20. godine ne postane Vatreni, netko mora u zatvor!‘

Tko je 18-godišnji Dinamov igrač, za kojim su poludjeli engleski i njemački nogometni velikani?
Piše: Tomislav Juranović/Jutarnji listObjavljeno: 13. rujan 2020. 18:13

Hajka je krenula prije nekoliko godina. Svaki put kada bi fizički dominantni, 185 centimetara visoki i snažni tinejdžer izašao na travnjak, nekoliko bi agenata sa strane padalo u nesvijest. No, dok su se prolaznici žurili donijeti malo šećera i vode, igra tog dečka postajala je već za oktavu bolja. I bolja. Pomama je poprimala obrise histerije.

Krenulo je sa 16, nastavilo se sa 17, a hajka, i to prljava, vrhunce je dosezala uoči potpisa prvog profi-ugovora s Dinamom.

- Slušajte, samo otiđite besplatno, a mi ćemo vam dati bogate provizije, bonuse i lukrativnu plaću - izrekao je jednog jutra predstavnik jednog europskog velikana u slušalicu.

Pep iz našeg sokaka

- No way, Jose - odgovorio je mudri i neobično zreli 17-godišnjak putem svog agenta, ne misleći pritom na Mourinha, da ne bi bilo zabune. Elem, malo potom, otišao je tog 25. siječnja ove godine potpisati svoj prvi kontrakt. Koji je označio da više nije klinac. Sada je - profić...

Joško Gvardiol, o njemu je dakako riječ, niti devet mjeseci potom, sa 18 godina postao je najtraženija hrvatska nogometna roba. Na tržištu prepunom hijena i krokodila, sa samo 11 odigranih utakmica u HNL-u, stekao je aureolu ultratraženog “wunderkinda”. Za razliku od prijašnjih scenarija, čiji je “plot” naoko bio izvrstan, ali prepovršan, jer uvijek bi se dogodio neki “twist” koji je bajku pretvarao u dramu bez hepienda, ova se fabula pričala smisleno, pametno, promišljajući o svakom detalju.
Iako, tko zna što bi se dogodilo da sa 15 godina jedan čovjek nije imao viziju...

image
Joško Gvardiol
GNK DINAMO

Mali se Pep iz našeg sokaka, naime, nogometom počeo baviti sa sedam godina, kada ga je otac Tihomir, negda amaterski igrač GOŠK-a iz Novigrada, otkud sežu očevi korijeni, odveo u Trešnjevku. Godinu i nešto sitno poslije, na Joška su prvotno oko bacili Lokomotiva i Zagreb, kojem je zbog činjenice da živi na Srednjacima bio sklon, no onda se u “pet do dvanaest” javio Dinamo i odluka je brzo pala. No to nije priča. Priča je da je “mali” tada bio lijevi bek. Povremeno i centralni vezni. I tada, od njegove osme do 15. godine, u razvoju kroz pionire, Joško Gvardiol nije bilo ime koje se podcrtavalo. Dapače, nije slovio za top talenta, bio je, u biti, jedan od mnogih.

A onda je ušao u dolazne kadete, gdje ga je kao trener dočekao Dalibor Poldrugač. Nakon nekoliko treninga, Poldrugač mu je odlučio promijeniti poziciju, i staviti ga na stopera.

Engleska kao liga snova

Vrlo brzo, sa 15 godina na leđima, krenulo je ludilo.

- Sve se dogodilo vrlo naglo, krenuo je dotad potpuno neobjašnjiv uspon. Počelo je s Interom iz Milana, a uslijedili su tada klubovi i svih drugih velikih europskih klubova - pričaju nam ljudi bliski obitelji Gvardiol.

No, Joško je u dogovoru s obitelji, s kojom je jako vezan i koja zajednički donosi sve bitne životne odluke, sve odbio. Otac Tihomir, majka Sanja i dvije starije sestre sve su predale u ruke njegovu agentu, koji ga je prepoznao još kad je imao 13, i kada je bio u rangu onih koji spadaju u skupinu “jedni od”. Marjanu Šišiću, zagrebačkom pravniku, a ujedno agentu i Filipa Krovinovića, Borevkovića, Kadziora, Ive Pinta...

image
DAMIR KRAJAC/CROPIX

- Čuvaj nam dijete i znaj, jedino je bitno da je sretan. I ništa više - poručila je onomad skromna obitelj Šišiću.

S obzirom na to da se sve odvijalo brzo, filmski, postavljen je plan po fazama: prvi je uključio daljnji razvoj u mlađim kategorijama, sve do ugovora s Dinamom, koji je označen kao kruna prve faze. Tri godine nakon, poslije programiranog uzleta u kadetima, juniorima i juniorskoj Ligi prvaka, gdje je također važnu ulogu igrao drugi najvažniji trener Joškove dosadašnje karijere, Igor Jovićević, cilj je ispunjen.

Gvardiol je, dakle, od siječnja naovamo, ušao u drugu fazu u kojoj je debelim flomasterom bilo podcrtano etabliranje u Dinamu, HNL-u te europskim utakmicama. Plan od minimalno 40-ak utakmica prije razmišljanja o sljedećoj stubi, međutim, ovoga su ljeta kao stršljenovi napali Leeds i RB Leipzig. Velikan engleskog nogometa koji se nakon dugog izbivanja vratio među elitu, vođen instinktom El Loca Marcela Bielse, na stol je, evo, nekidan iskrcao 22 milijuna eura i postotak od 20% sljedećeg transfera, dajući do znanja da je Joško jedan od prioriteta u stvaranju nove velike generacije Elland Roada.

Ona druga bila je bitno skromnija, razlika je trenutačno nekih šest do sedam milijuna eura, što u kešu, a što u postotcima, a potpisuje je klub čija je strategija oslonjena na razvoj pa daljnju prodaju gotovih igrača poput Nabyja Keïte ili Time Wernera, a uskoro će njihovim putem sigurno i Upamecano, Konaté, Unkunku te donedavni dinamovac Dani Olmo.

RasenBallsport Leipzig je svim svojim referencama bliži Gvardiolu. Koji je primarno želio ostati u Dinamu, no nakon što su oba interesa postale službene ponude, na koje Dinamo nije imun - dapače, Joško je, kako doznajemo, optirao za njemački klub. Odnosno, kazao je da ako već mora otići, neka to bude klub koji mu nudi programirani razvoj. Engleska je njegova liga snova, no dijete od 18 godina razmišlja da bi možda odlazak u klub koji je tek ušao iz Championshipa u Premiership, mogao biti katalizator pregorijevanja.

image
GORAN MEHKEK/CROPIX

- Bolje mi je, uvjeren sam, još rasti pa doći tamo, ali i ostati sljedećih deset godina - razmišljao je nekidan na glas momak u kojem se osim čudesnog talenta očito krije i čudesna “glava”.

Zbog toga, cijeli ovaj cirkus nije niti previše neobičan. Dok se čeka kako će se rasplesti cijela situacija i hoće li Nijemci moći barem malo “matchati” ponudu Engleza, u hrvatskom nogometnom eteru razvila se prava senzacija oko mladića koji je nedavno oduševio naciju nakon što se tramvajem vraćao s utakmice Dinama protiv Intera, na kojoj je postigao svoj prvijenac za “modre”, čime je postao šesti najmlađi Dinamov strijelac, nakon Halilovića, Kranjčara, Jedvaja, Ćorića i Kovačića.

- Ma nije to ništa posebno, ja tako idem na stadion i nazad doma u Srednjake često - kazao je tada Gvardiol, nenametljivo otkrivajući obiteljsku crtu skromnosti.

- Da nisam nogometaš, bio bih ribar, poput tate.

No, Joško jest nogometaš. Koji sa 18 godina nogometno oduševljava snagom, inteligencijom i tehnikom. Njegove dijagonale ljevicom već su sada opasne, a sve te vrline stapaju se s modernom postavkom nogometa u kojoj Gvardiol, danas član reprezentacije U21, ima sve predispozicije da postane playmaker iz zadnje linije.

Ne, Gvardiol još nije gotov igrač, nedostaju mu godine da to postane, nedostaje mu iskustva i ratija, koji ga i dalje “jede”. Nakon što je, primjerice, Dinamo izgubio od Bayerna u finalu International kupa, neslužbenog prvenstva, koje definitivno ima cijenu, ali ne i opipljivu vrijednost, mali je, kažu, teško snivao nekoliko dana. Na kavu ga nisu uspjeli dobiti ni njegovi najbolji prijatelji iz plave obitelji Luka Jelenić i Roko Jurišić. Pelin bi možda pomogao, ali...

Završio je u brojnim izborima najboljih mladih nogometaša Europe, na stranicama posvećenima talentima, mnogi ističu “bez značajne mane”, uz dodatak da se radi o “modernom stoperu, koji grabi ogromnim koracima naprijed”.

- Ako on ne postane regularan seniorski reprezentativac Hrvatske do 20. godine, netko bi zbog toga trebao ići u zatvor - kazao je prije manje od godine dana čovjek koji mu je promjenom pozicije definirao karijeru - Dalibor Poldrugač.

S ciframa koje se oko njega vrte, jasno je i zašto.

Mnoge će podsjetiti na Velimira Zajeca, koji je igrao drugačiji nogomet i drugačiju poziciju, no njegov potencijal da vodi igru iz zadnje linije, potpuno se veže uz legendarnog libera “modrih”. Iako će mnogi kazati da je pretenciozno nazivati ga novim Zekom, niti jedan klinac u zadnjem periodu nije toliko podsjećao na Zajecovu versatilnost i mogućnost da se vođa momčadi stvara u zadnjem redu.

Dinamo je, doduše, posljednjih godina imao hrpu velikih talenata, no mnogi su, nažalost, zastali u razvoju. Problem je to i komforne zone u koju su stavljani, okvira nove programirane zvijezde koju je klub preolako nudio medijima, ali i vlastitog karaktera koji je momcima slavu uvlačio prije nego što su talent zamijenili ozbiljnim, modernim nogometom.

Dojam je da Gvardiol ne pati od stranputica i prečica. Momak koji je otkriven prije samo tri godine, i dalje pred sobom drži svojevrsnu mentalnu mapu, koju je napravio obiteljski prijatelj: u sredini stoji uspjeh, ne postoji “plan B”, a sve se temelji na radu, odricanju, napretku, ljubavi i stubama. On ovu stubu nije predvidio, pripremili su mu je drugi. Stuba na koju je nagazio ovoga siječnja, trebala je biti dio druge faze: dokazivanja u Dinamu. Nažalost, Dinamov navijač neće imati tu uspomenu, neku divnu sličicu dečka koji obećava, baš kao iz legendarnog filma.

Ovaj će, poput mnogih, otići i prije nego je pošteno oznojio i zadužio plavi dres. I to ne svojom krivicom. Novac je ogroman, bez sumnje, a Dinamovi na svašta rashodovani računi traže inpute da se napuni kasa. Koja se prazni raznim tokovima. Joško Gvardiol je želio postati Dinamov amblem prije nego ode. No, tržište je zajedno s Dinamom označilo da je postao jedan od “the” tinejdžera, pogotovo u ulozi stopera, kojeg škica pola Europe, s dvije ozbiljne ponude pred njime.

Osamnaeste su opasne godine, no za “Pepa” i ne treba mnogo brinuti, jer ima cijelu vojsku racionalnosti iza sebe. No, doista, nalazi se pred teškom kušnjom, koja mu može odrediti karijeru. Hrpa je talenata otišla, samo da bi propala. Ne samo zbog njih samih, već zbog klubova, koji ih troše poput krede. Gvardiol nije taj tip, ali ovoga puta, za razliku od dosad, ne ovisi sve (samo) o njemu...

- Ja bih volio u Dinamo... - prekinuo je vapaj nadarenog klinca jedan obični fax. Prvi, pa drugi. Prvi je glasio na 16, drugi na 22 milijuna eura. Mali Pep, koji, ha, s velikim očima promatra Virgila van Dijka i Liverpool, ostao je zatečen.

On je želio Dinamo. I razvoj. A sada ga čeka odluka, koja neovisno o čvrstoći karaktera i količini talenta, direktno utječe na karijeru. Odluka teška 20 i kusur milijuna eura. Odluka koja je stigla prerano. Odluka koja definira razvoj, put, karijeru. Odluka koju će on sam morati definirati. Plivajući u olujnom moru ogromnih valova, u kojima brojni talenti tonu. Pojas si baca sam, neviđenim talentom i karakterom, ispravnom strategijom, ali ovoga puta, nažalost, nije sve samo na njemu. Niti najmanje, jer nogomet je ocean prepun ajkula, koji talente jedu za doručak. Da je Židak živ, za Gvardiola bi se u Dinamu borio do zadnjeg slova. No Židaka nažalost nema. A i sam bi kasnije rekao:

- Kao da nas više i slušaju, zveket novčanica postao je važniji od naših emocija. Otpraćamo talente, kao klince u ratište: žudiš da su doma, otme ih rat, a onda čekaš pisma s ratišta. I nadu da su uspjeli, da će se živi vratiti doma...

Ta njegova analogija živa je i danas. Zvuči dramatično, ali Gvardiol doista ide na ratište. A tu će se čekati pisma. Da je - uspio.

Linker
20. rujan 2020 19:16