Prije velikog derbija u nedjelju u Maksimiru, Dinamo i Hajduk odigrali su sedam ligaških utakmica od restarta. Igor Jovićević, sada već bivši strateg Modrih, i Igor Tudor u tim su dvobojima koristili velik broj mladih igrača, svaki po devetoricu nogometaša s 21 godinom starosti ili mlađima. Bilo je tu i debitanata, za Dinamo su prve utakmice u karijeri od lipnja odigrali Bartol Franjić, Tin Hrvoj i Josip Šutalo, a za Hajduk Ivan Brnić i Mario Čuić.
Iako je lijepo vidjeti tako velik broj mladih igrača uključenih u ozbiljne planove dva najveća hrvatska kluba, njihov učinak na travnjaku uglavnom nije bio impresivan. Bilo je i dobrih predstava 18-orice mladića, no kad se podvuče crta, ukupna ocjena nije spektakularna. Dapače.
Nije jednostavno
Dario Bašić, 35-godišnji hrvatski trener, od ovog je proljeća na klupi reprezentacije Omana do 23 godine. Vodio je Bašić reprezentaciju Hrvatske do 17 godina na Svjetskom prvenstvu u Čileu 2015., sjajne mladiće kojima se predviđala velika karijera.
- U tom trenutku svi bi se složili da prvih 11 naše vrste može igrati u Dinamu ili Hajduka. Ali kada se potom trebalo prešaltati na seniorski nogomet, to nisu mogli napraviti svi. Prelazak iz juniora u seniore nekad izgleda jednostavan i lagan, ali nije to baš tako - priča Bašić.
Kako on gleda na činjenicu da su treneri Dinama i Hajduka, Igor Jovićević i Igor Tudor, nakon restarta dali priliku brojnim mladim igračima.
- Dosta pohvalno je uključivanje velikog broja mladih igrača u Prvoj HNL, jer ona i jest razvojna liga, ali u kontekstu Dinama i Hajduka situacija je malo drugačija. Kod njih je na prvom mjestu rezultat, a tek drugi ili treći cilj je profiliranje mladih igrača. Na kraju krajeva zbog toga i postoje B momčadi, a tu su i drugi klubovi 1. HNL gdje mladi igrači mogu otići na posudbu i napraviti taj korak.
Bašić objašnjava:
- Većina mladih igrača Dinama i Hajduka, koji stvarno imaju potencijal za budućnost, trenutačno nisu dovoljno tehničko-taktički ili mentalno sazreli te im je potreban još jedan ili čak dva koraka da bi došli do prve momčadi. Ti koraci su igranje 2. lige pa potom u nekom klubu iz sredine ljestvice 1. lige. Teško se može očekivati da iz iste generacije, ili iz dvije različite, u Dinamu ili Hajduku na najvišoj razini mogu participirati tri ili četiri igrača. Jer tamo se traži rezultat, dominacija i po pitanju dojma, organizacije igre. Stoga je postepeno uključivanje puno bolje, jer ako se mlade igrače prerano pokuša isforsirati može doći do problema. Nakon 5-6 utakmica u 2. ligi ili 3-4 utakmice u nekom drugom prvoligašu, nisu ti momci još spremni za najvišu razinu nogometa.
Uobičajeni princip
Posebno je istaknuo jednu stvar:
- Jako je bitna i pozicija u momčadi. Nije isto kad stavljate igrača od kojeg se očekuje da donosi prevagu, postiže golove i presuđuje utakmice ili kad stavljate, recimo, beka, koji uz sebe ima iskusno krilo ili kvalitetnog stopera - njima će posao sigurno biti nešto lakši. I o tom faktoru treba voditi brigu. Da se uz odlične mlade stopere Joška Gvardiola i Marija Vuškovića stave još trojica dobrih iskusnijih obrambenih igrača u posljednjoj liniji, tada ih se može odmah istrpjeti. No ako pokraj njih stavite još jednog mlađeg, pa ispred njih još jednog, tada preostalih sedam igrača u momčadi moraju stvarno biti izvanserijski kako bi to funkcioniralo na pravi način. To je taj neki princip, jedan može, dva nategnuto, ali tri ili četiri jako teško.
Bašić je dao i neke primjere.
- I Daniju Olmu trebalo je vremena da se isprofilira, što kroz drugu momčad, što kroz manju minutažu. Pa jedan Luka Ivanušec, kojem je trebao dugi vremenski period u Lokomotivi da bi došao do više razine. Nikola Moro je isto igrao za drugu ekipu, a u prvoj je minutažu dobivao protiv slabijih ekipa i u ranijim fazama Kupa. To je normalan slijed. A ubacivanje odjednom tri ili četiri mlada igrača u momčad može donijeti probleme, što se dobro vidjelo u nekim posljednjim utakmicama Dinama i Hajduka - zaključio je Bašić.