Predrag Naletilić najveći je hrvatski menadžer, koji je karijeru počeo kao fizioterapeut u Dinamu. On je iz Maribora doveo Štefa Lamzu u Maksimir i kupio mu prvi “krombi” kaput kod poznatog šnajdera Gradiškog, on je Bobana preporučio Ariedu Braidi, direktoru AC Milan, on je odveo Darija Šimića u Inter. Bio je i agent Christophea Dugarryja, najboljeg Zidaneova prijatelja.
No, najveće priznanje, koje je dobio u sjedištu AC Milan, u Via Turatti, bila je činjenica da je svojevremeno postao savjetnikom za istočnu Europu. Bio je desna ruka Milanovih direktora Braide i Gallianija. Obiteljska se tradicija nastavila. Sin Marko se također bavi menadžerskim poslom, danas je jedan od najuspješnijih i najpoznatijih hrvatskih nogometnih menadžera.
Čudo od djeteta
Stariji Nale danas ima više od 90 godina, ali još se dobro drži, još ga možete vidjeti na nogometnim utakmicama, prati sve, iako su godine stisnule...
- Jako mi je žao što je preminuo Čedo Jovićević, bio je sjajan čovjek, ljudina. Puno je dao Dinamu kao igrač, do konca je bio lojalan klubu - kazao nam je Predrag kad smo ga jučer nazvali.
Povod našeg razgovora bila je činjenica da je upravo on 1991. godine kao prvog Hrvata u Real iz Madrida odveo budućeg trenera Dinama Igora Jovićevića. Iako sjećanja na te dane polako blijede, stariji Nale sjeća se tih vremena.
- Imao sam kontakte svuda u nogometnom svijetu. Sjećam se da su me onda mnogi znali pitati: “Preko koga ti, Nale, prodaješ igrače po cijelom svijetu?” Znao sam se našaliti i kazati: “Preko Doboja.” Igor je tada bio u Dinamu, a u Realu je trener bio Radomir Antić koji je također, nažalost, preminuo ovih dana. Igor je bio odličan mladi igrač, čudo od djeteta - prisjeća se Naletilić.
U dječačkim danima Jovićević je bio prvak u krosu, u tinejdžerskima glavni “fantasista” u Dinamovoj školi, “desetka” koja je u svojem uzrastu bila motor momčadi u reprezentaciji, najbolji igrač kadetskog Eura, a kasnije, jedan od petorice najdarovitijih stranih igrača u povijesti Reala!
Među petoricu najboljih talenata u povijesti Kraljevskoga kluba uvrstio ga je Ramon Martinez, nekadašnji glavni, a kasnije sportski direktor Reala...
- Poznavao sam tada sve u Realu. Vicente del Bosque bio je direktor omladinske škole. Koliko se sjećam, upravo je on kazao Igoru: “Ti si na mom popisu već dvije godine! Dobro nam došao.” Igora sam u Real doveo uz pomoć tadašnjeg predsjednika Mendoze i Radomira Antića. Pod Rafom Benitezom igrao je u drugoj momčadi. Zajedno s Raulom, Gutijem, Esnaiderom, Urzaizom. Bio je Igor po dolasku prihvaćen, ali, eto, nije išlo, nikad nije zaigrao za prvu momčad.
Koliko je u činjenici da Igor nikad nije zaigrao za prvu momčad Reala bila važna klauzula u ugovoru da će mu se morati isplatiti 1,8 milijuna dolara ako zaigra za tu najbolju, prvu momčad Kraljeva?
- Vidite, bila je velika stvar što je Igor došao u Real iz Madrida. To je uvijek bio jedan od najvećih klubova svijeta. To što nije odigrao ni minute u prvoj momčadi Reala nije nikakva sramota. Po mojem mišljenju, ta klauzula u ugovoru nije bila razlog što nije zaigrao za prvu momčad. Real iz Madrida je uvijek bio među tri najbolje svjetske momčadi, konkurencija je bila ogromna. Za Igora je bila velika čast što ga je doveo takav klub kao što je Real. Držim da razlog zaista nije bio tih 1,8 milijuna dolara, mislim kako bi to Real platio da je mislio da treba. Očito je kadrovska politika Reala tada bila drukčija, bez obzira što je Igor bio sjajan igrač. Da je ostao u Dinamu, mislim da bi bio legitimni nasljednik Zvonimira Bobana. Kasnije je, nažalost, imao teških ozljeda, nije napravio karijeru kakvu je mogao, ali malo tko može kazati da je u tim mladim godinama došao u Real, za to mu treba skinuti kapu - priča Naletilić.
Naravno da se u takvom klubu kao što je bio Real nije bilo lako prilagoditi, jer su igrači bili najveće svjetske vrijednosti, kao što je to, uostalom, slučaj i danas. A Igor je bio mlad...
- Bio je mlad, dobivao je nagrade na europskim turnirima, proglašen je najboljim igračem Europskog prvenstva za kadete. Međutim, kad je došao u Real, oko njega su bili same klase, top igrači. Igor je bio vrhunski tehničar, ali u Realu su svi znali s loptom. Više nije bio jedini, nego jedan od njih. U takvim okolnostima moraš se potpuno podrediti taktičkim zahtjevima. Dok je bio u Dinamu, sam je sve rješavao, u Realu su svi rješavali. Kad si imao loptu, morao si je dati drugome, jer takva je bila nogometna filozofija. Nije bilo lako prilagoditi se...
Na ovoj slici su ujedinjene tri modre generacije Jovičević: sin Filip, otac Igor, djed Čedo, sin Marcos i nećak Adrian
Kazao nam je Predrag Naletilić da je i on pričao s ljudima iz Reala, pitao ih zašto Igor ne dobiva priliku u prvoj momčadi.
- Naravno da sam se kod ljudi iz Reala raspitivao zašto Igor, koji je bio bogodani talent, ne dobiva priliku igrati za prvu momčad, ali nikad nisam dobio pravi odgovor. Uvijek su govorili “još malo, još malo”. To “još malo”, nažalost, nikad nije stiglo. Šteta, ali tako je to u nogometu... - zaključio je Naletilić.