Tri mjeseca u zakašnjenju, ali ipak dovoljno da na vrijeme postane predsjednik. Nadzorni odbor je napravio golemi iskorak u razmišljanju, preskočio sve formalne prepreke izabravši Lukšu Jakobušića za predsjednika Uprave. Istina je, nema nostrificiranu fakultetsku diplomu što ga je priječilo da se prijavi na natječaj, ali ima hrabrost da se uhvati ukoštac sa svim problemima Hajduka. A to je karakteristika koje nema u natječaju. Karakteristika koju ne dobiješ školom, već osobnom sposobnošću i životnim iskustvom.
Jakobušić je naslijedio Brbića, čovjeka koji mu je otvorio vrata Hajduka prije godinu i pol dana. Ali, kako to u životu često biva, učenik ima ambiciju nadvisiti učitelja, premda je u ovom slučaju pretenciozno kazati da su u pitanju “učenik i učitelj” s obzirom na velike suprotnosti Brbićeva i Jakobušićeva životnog creda. Da ne bismo išli u širinu, izdvojit ćemo samo ključnu razlikovnu karakteristiku. Brbić je uspješno održavao sustav na zatečenoj razini, a Jakobušić želi puno više. Želi ono zbog čega Hajduk i postoji - trofeje.
- Mi nismo kulturno umjetničko društvo, nego nogometni klub koji živi od trofeja - rečenica je kojom je Jakobušić prvi put svratio pozornost javnosti u ljeto prošle godine.
Izrekao je tu rečenicu kao dopredsjednik, desna ruka Brbića, a danas ima šansu pokazati može li taj cilj materijalizirati kao prvi čovjek Hajduka. S Jugom je osjetio slast trofeja, naslova od nacionalne do europske razine. Vaterpolo i nogomet nisu identične radne sredine, ali su sportovi. Naučio je Jakobušić što je rad u sportu gdje je rezultat taj koji povlači odgovornost. Zato je jasna poruka Brbićevu savjetniku Mariju Staniću “moram pitati zašto je Hajduk peti”. Odgovornost za rad i rezultat temelj su privatnog poduzetništva, miljea u kojem je odrastao i poslovno sazrio Jakobušić. Zato je bez ustezanja govorio o svima, od struke do navijača.
Od rezultata se živi, a za rezultat je primarno odgovorna struka. Da bi se rezultat postigao, potrebno je jedinstvo koje je naglasio u temi odnosa prema Našem Hajduku i Torcidi. Sve Jakobušić podržava, ali svi moraju biti u službi Hajduka. Ne obrnuto. Sve je jasno rekao, bez uvijanja je o delikatnoj temi kazao “organizirat ćemo utakmicu s Portugalom i moramo se boriti unutar sustava HNS-a”. Pritom je pokazao i da neće posezati ni za kakvim kompromisima iz sfere osobnih odnosa. Uz zahvalu svom prethodniku i prijatelju slijedila je poruka “Brbić se mora odmoriti od Hajduka i Hajduk od Brbića”, što je bio odgovor na špekulacije da će Brbić ostati savjetnik u klubu.
Izbor Jakobušića za predsjednika jest iznenađenje, ali sve što je izrekao u svom uvodnom govoru definitivno nije. Jakobušić ima čvrsti stav o svim pitanjima. Primarno želi posložiti struku s trenerom koji će s Hajdukom krenuti po titulu. Bez okolišanja, baš na titulu. Nikakvo drugo, treće mjesto. Je li Matjaž Kek ostao njegov trenerski izbor kao u doba dok je bio dopredsjednik, pokazat će vrijeme. Uz jasne kadrovske promjene morat će pronaći izvor financijskih sredstava, jer i sam je priznao “imamo za plaće u prosincu”.
Krenuo je hrabro, odlučno, krenuo je kako se jedino može početi s takvim zamršenim klupkom problema i odnosa. Pritom će sigurno dobiti i mnoštvo oponenata, jer svaka promjena zadire u nečije interese i statuse. Ali, današnjem Hajduku definitivno treba takav profil predsjednika. Čovjek koji je svjestan svih unutarnjih problema, ali ima snage, shodno tradiciji kluba, ciljati isključivo na trofeje. Pritom od svih traži da se djelom, a ne deklarativno, stave isključivo u službu kluba koji se mora vratiti na trofejni put. I još je Jakobušić dodao “šansu neću propustiti”. Ne bi smio ni Hajduk.
Video: Ante Čizmić/Cropix