Upotrazi za desnim bekom Hajduk se zaustavio na Gergu Lovrencsicsu, 32-godišnjem Mađaru kojem Ferencvaros nije produžio ugovor. Stigao je Lovrencsics na Poljud u statusu slobodnog igrača s reputacijom mađarskog reprezentativca. Pompozno je zvučalo da je došao u Hajduk netom nakon što je čuvao Ronalda na Europskom prvenstvu, ali nije velika najava bila bez osnove.
Lovrencsics je u sedam početnih nastupa pokazao zbog čega je u Hajduku od starta dobio status pojačanja, a ne samo puke prinove.
- Moram reći da ga nisam dobro upoznao tijekom mog kratkog boravka u Mađarskoj - počeo je priču o Lovrencsicsu nekadašnji stoper Bijelih Goran Milović, koji je prošle sezone igrao za Diosgyor.
- Jednu utakmicu je igrao protiv nas, drugu je propustio, ali nisam vidio da Ferencvaros ima boljeg desnog beka od Lovrencsicsa. Zato me začudilo da mu nisu produžili ugovor u mađarskom prvaku, a kada sam pogledao njegova izdanja u Hajduku još više me čudilo zašto nije ostao u Budimpešti - kazao je Milović.
Navodno je razlog neproduženja ugovora bila činjenica da Lovrencsics početkom rujna puni 33. godine, ali odavno smo prestali igračima brojati rođendane, jer nema podjele na stare i mlade, već samo na one koji znaju i one druge. Lovrencsics je na startu stekao simpatije navijača, a nije lako u Splitu osvojiti srca pristaša Bijelih, pogotovo kada dolazite iz zemlje koja desetljećima nema veliku nogometnu reputaciju.
- Lovrencsics je prije svega veliki profesionalac, u svakom dvoboju na travnjaku osjeti se njegova požrtvovnost i posvećenost nogometu. Svi moji prijatelji s kojima detaljno pratim Hajduk na početku sezone oduševeljni su angažmanom, ali i znanjem Lovrencsicsa. Agresivan u obrani i silno probojan u napadu, s jako opasnim centaršutevima kojima stvara obećavajuće situcijae za napadače - dodao je Milović.
Stožerni igrač Lovrencsics je još od debija u prijateljskoj utakmici sa Zrinjskim svratio pozornost navijača, koji su unatoč neugodnom porazu u ‘generalci’ prvenstva podigli ‘palac gore’ za Mađara. Slijedila je potom utakmica s Lokomotivom i prva asistencija za Mlakara. Ukupno je dosad upisao tri asistencije u sedam nastupa. Ne treba pritom naglašavati da je sve utakmice počeo od prve minute, da je stožerni igrač trenera Gustafssona.
- Za mene je Lovrencsics pravo pojačanje na poziciji desnog beka, istinski pogodak za Hajduk - ustvrdio je Milović, nekadašnji kapetan Bijelih. Već godinama Hajduk ne stvara svog desnog beka, dugo nema profiliranog igrača na toj poziciji koji je izrastao iz omladinske škole. Trebao je to biti Josip Bašić, ali ozljede su mu obilježile karijeru. Hajduk je desnog beka tražio i u najboljim danima, primjerice u jesen 2010., kada je igrao Europsku ligu, na desnom beku je tadašnji trener Poklepović rješenja tražio u Režiću, potom u Maloči, a ponekad je beka znao igrati i albanski reprezentativac Bulku. Nakon njih pokušalo se s Brazilcem Jamesom u doba trenera Balakova, a potom je u ljeto 2012. doveden Avdija Vršajević, koji se potvrdio kao pojačanje i rješenje. Stigao je potiho iz Čelika, ali dvije godine kasnije zaigrao je na SP-u u Brazilu za BiH.
Nakon Vršajevića, koji se na Poljudu afirmirao kao standardni desni bek, slijedila je od ljeta 2015. nova potraga za igračem na toj poziciji, a priliku su dobivali Fran Tudor i Josip Juranović, dva igrača koji su na Poljud stigli u dopunskoj selekciji iz zagrebačkog nogometnog bazena. Od obojice se pokušavao napraviti desni bek, jer Juranović je došao kao motorični zadnji vezni, a Tudor kao krilni napadač.
U konačnici se Juranović ipak profilirao kao desni bočni, koji je tek odlaskom iz Hajduka doživio pravu potvrdu igračke vrijednosti kroz Legiju, potom nastupe za Vatrene na Euru i na kraju transferom iz Varšave u Celtic, što se finišira ovog tjedna. Odlaskom Juranovića prije godinu dana pokušalo se u prošlom prvenstvu posudbom Todorovića, pa instaliranjem Jakoliša, ali na pravo rješenje se čekalo do ovoljetnog mercata i dovođenja još jednog reprezentativca.
Lovrencsics nastavlja niz Hajdukovih reprezentativaca na desnom beku u posljednjih 10-ak godina. Od Bulkua, preko Vršajevića i Juranovića do Mađara, sve su redom igrači koji su igrali za svoje državne selekcije u vrijeme dok su nosili bijeli dres. Lovrencsics se Hajduku priključio kao iskusan igrač koji je u karijeri osvojio pet trofeja. U zadnjih devet godina četiri je proveo u Lechu, s kojim je bio prvak Poljske, a od 2016. godine do ovog ljeta igrao je za Ferencvaros, s kojim je osvojio tri naslova prvaka i Kup.
Igrač s najviše trofeja u Hajduku, jedini koji ima čak četiri prvenstva, odlično je prihvaćen i u svlačionici. Pozitivac, profesionalac koji s Hajdukom ima ambiciju lova na novi trofej, isto tako ima i ambiciju ostanka u reprezentaciji Mađarske. Za nacionalnu selekciju ima Lovrencsics 44 nastupa u osam godina koliko je prošlo od njegova debija. Zato smo i naglasili “godine su samo brojka na papiru”, jer Lovrencsics je očito dolaskom u Hajduk dobio novi izazov u karijeri, u koji je unio i novu energiju. Odlično i za Bijele, jer evidentno je da je Hajduk dobio igrača kakvog je tražio.