U Dinamovoj svlačionici ima toliko velikih priča. Ne samo nogometnih, nego životnih, tema za sjajne dokumentarce. Hoćete Ademija koji se vratio nogometu nakon dvije godine suspenzije zbog dopinga, hoćete Budimira koji se nakon završetka karijere vratio nogometu i zabijao u pretkolu Lige prvaka, hoćete Petkovića koji je nakon golgote po talijanskoj provinciji došao do toga da ga se spominje u kontekstu reprezentacije. Ili Zagorca, vjerojatno najboljeg hrvatskog golmana koji u svojih 30 i kusur nije upisao nastup za Hrvatsku...
Neki novi početak
Dalo bi se nabrajati, ali u to društvo mogućih dobitnika “Oscara za dokumentarac” spada i Mario Šitum. Jedan od rijetkih domaćih dečki, od onih koji žive Dinamo od djetinjstva, ali koji spletom raznim okolnosti i nogometnih zakonitosti nije u tom Dinamu dosad napravio svoj konačan “boom”.
- Možda je ovo neki moj novi početak. Sad sam treći put u Dinamu, valjda će biti treća sreća - rekao nam je Šitum.
Mario Šitum, možda to ni sam ne zna, bio je jedna od zadnjih tema kolumni naše legende i prijatelja Tomislava Židaka, jedan od zadnjih intervjua koje je čuveni autor odradio u “svojem” Van Goghu. Imao je tada Židak, u zimu 2016., ideju napraviti razgovor s jednim domaćim dečkom, koji ima emociju prema plavoj boji, Dinamov glasnogovornik Alen Lesički “servirao” mu je Marija Šituma... Dvije godine kasnije, Šitum je dio Dinamove europske priče, Židak, nažalost, to nije doživio. Doduše, nije ni Šitum svoj san ostvario onako kako je očekivao, kad se ljetos s posudbe iz Lecha vraćao u Maksimir, očekivao je drugačiji “odnos snaga”.
- Naravno, vjerovao sam da će to napokon biti moja prava sezona u Dinamu. Na pripremama sam bio najbolji strijelac, zabio u skoro svakoj utakmici, dobio priliku protiv Hapoela i onda... Krenuo u prvih 11 protiv Rudeša i onda se ozlijedio. Nažalost, dobar dio sezone bio sam izvan pogona, nisam sudjelovao u većini tih uspjeha. Ali sam ih živio, sretan sam zbog toga što su dečki napravili, posebno u Europi. Ali, to i je tajna ove momčadi, tajna današnjeg Dinama - govorio nam iskreni Šitum.
Znači, vrijedi ona “svi za jednog, jedan za sve”?
- To i jest naša snaga. Svi mi želimo i mislimo da trebamo više igrati, to je normalno, ali smo naš ego stavili po strani, podredili ga uspjehu momčadi. Što ja mogu reći, zašto ne igram više? Pa, dečki koji su igrali ostvarili su povijesne rezultate!
U nekim prijašnjim vremenima neki bi igrači sazivali posebne “presice” i naglašavali “nepravdu”, međutim, ove sezone nijedan igrač ne izlazi iz tračnica, svi su zadovoljni, nitko se ne žali?
Pisanje raznih scenarija
- Ja sam realan, takva je situacija. Da nije bilo ozljede, možda bi bilo drugačije, možda bi se karte drugačije posložle, ali sad je činjenica da su neki igrači ispred mene. Meni je na poziciji lijevog krila konkurent Oršić, ali ja ga uopće ne smatram za konkurenta, već kao prijatelja, mi smo puno toga prošli zajedno, igrali u Kustošiji, u mladim reprezentacijama. On je iz Španskog, ja iz Vrapča, dijeli nas semafor, ha-ha. Oršić je odigrao odličnu polusezonu, sad bih se ja bunio, trebao reći da moram igrati prije njega? Takav je nogomet, piše razne scenarije. Ima nas puno u Dinamu, svi smo gladni, željni utakmica, ali isto tako svatko od nas je dobio svoju priliku. I više manje-manje smo je svi iskoristili. Ono protiv Gorice je bilo mojih pet minuta, čekao sam svoju šansu, iskoristio je, sad čekam sljedeću. Ma, nije ni taj gol bitan, mogao je zabiti netko drugi, sretan sam što sam dobro odigrao, što se osjećam spremnim nakon duge ozljede. A sad, tko će igrati u idućoj utakmici, ovisi samo o treneru, on je jedan i jedini koji o tome odlučuje.
Šitum je prvi koji je nakon Bjeličina dolaska u Dinamo rekao: “Ove godine Dinamo će napraviti veliki rezultat”. Bio je dobar prorok.
- Radim s Bjelicom već godinama, dobro sam ga upoznao. I svi koji prate nogomet znaju kakav je trener i što je moglo slijediti Dinamu kad je on došao na klupu. Ovaj Dinamo je po mnogočemu njegovo djelo, nije lako kad imaš toliko igrača, a svi zadovoljni, svi dišu za isti cilj. S jedne strane to su slatke brige, s druge, to su problemi, koga staviti kad su svi dobri. Međutim, Bjelica je uspio napraviti momčad, ima pravu riječ kad nas treba podići, pravu kad nas treba spustiti na zemlju. I siguran sam, ovo je tek dio onoga što je ova momčad prikazala, ne mislimo stati na europskom proljeću, imamo mi još dosta toga za reći.
Rezultat ocjenjuje
Što se tiče konkurencije, bit će na proljeće možda i teže, manje je utakmica, možda bude više onih koji će “mrmljati” i biti nezadovoljni, kako to obično u Dinamu ide?
- Vidjet ćemo što će biti na proljeće, kažem, nema u ovoj momčadi puno filozofije. Dobiješ priliku, iskoristiš je, čekaš novu. Trener odlučuje, dosad su sve bile dobre, što pokazuju rezultati. Da, ono što je bitno, svi živimo za momčad, zajedništvo je ispred svega. Možeš u sebi biti zadovoljan ili nezadovoljan, ali na kraju rezultat je taj koji ocjenjuje.
Priznaje i Šitum da nije isto biti na klupi s 18 i 26 godina, karijera ide...
- Idu godine, naravno da nije isto kad znaš da imaš još prilika i sad kad si svjestan da imaš 26. Ali, kažem, vidim ovo kao svoju treću sreću u Dinamu, vratit će mi se odricanja, a za Dinamo sam uvijek davao još 10 posto više!