Među navijačima Hajduka zavladala je potpuna euforija, do sada su kiptjeli od nade i iščekivanja kada će njihovi "bijeli" napokon, eto poslije 16 godina, zaigrati tako da se bore za naslov prvaka Hrvatske, a sada su poslije dolaska Filipa Krovinovića totalno izbezumljeni od uvjerenja da je stigla ta prava sezona. Gdje god se okrenete svi najavljuju: "Idemo na prvo mjesto".
Uspješno čišćenje
I zaista, predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić kao svojevrsni Mandrake, onaj čarobnjak iz starih stripova ili nekakav Svengali, još bolje iz današnjih vremena David Copperfield, pronašao je načina da na Poljud privede prava pojačanja i zajedno sa sportskim direktorom Mindaugasom Nikoličiusom komponira roster za prvaka.
Najprije je Jakobušić očistio igrački kadar, vratio je igrače s posudbe: Darka Todorovića (odigrao je 26 utakmica u prošlom prvenstvu), Umuta Nayira (25), Nihada Mujakića (17) i još ranije Adama Gyurcsa (6), oslobodio se Mije Caktaša (17) i Bassela Jradija (15), koji nisu željeli obnoviti ugovor, te Darka Nejašmića (17), pa niza mladih ili suvišnih igrača.
Pravi asovi
U međuvremenu su stigli pravi asovi, po svim rezonima, Lovre Kalinić i Marko Livaja, zatim Filip Krovinović, kao jako pojačanje, te vrlo vjerojatno moćni golgeter Jan Mlakar, uz prinove Alexandera Kačaniklića (ranije) i Josipa Vukovića i Josipa Eleza (sada), te dva povratnika s posudbi Emira Sahitija i Samuela Eduoka. Uz napomenu da je nekoliko mladih igrača iz akademije "Luka Kaliterna", u prvom redu Stipe Biuk i Marin Ljubičić, na putu za definitivnu afirmaciju.
Po svemu se dade zaključiti da je trener Jens Gustafsson dobio na raspolaganje vrlo dobar igrački kadar. Još kad bi Lukša i Niko privoljeli Marka Fossatija da se vrati, onda bi to bila momčad kadra borbe za prvaka.
Ipak, navijači moraju biti svjesni da treneru treba vremena za uigravanje, jer je dosta novih elemenata u prvom sastavu.
Slično raspoloženje navijača Hajduka događalo se davne 1966., tog i sljedećeg ljeta ondašnji predsjednik Tito Kirigin doveo je Džemaludina Mušovića, Aleksandra Ristića, Milorada Folića, Zlatomira Obradova, Dragana Holcera, Miroslava Vardića, Miroslava Boškovića, odreda najbolje na jugo-tržištu.
Ali svejedno trener Dušan Nenković nije uspio stvoriti kolektiv za prvaka (osvojen je prvi kup Jugoslavije).
Ivićeva generacija
Tek kasnije, poslije četiri godine pod vodstvom trenera Slavka Luštice, kada su u međuvremenu stasali juniori Ivićeve generacije (Luka Peruzović, Ivica Šurjak, Dražen Mužinić i drugi), "bijeli" su poslije 16 godina čekanja postali prvaci Jugoslavije…
I za kraj, zanimljivo je, kako je brzo, premda bez nekog pravog rezultata, Lukša Jakobušić doživio svojevrsnu konsakraciju, tako da se čak slavi njegov 45. rođendan, što nije doživio niti jedan predsjednik "bijelih".