Nekada se Split borio za vrh, Europu, ove sezone, sedme uzastopne prvoligaške, bori se za ostanak i s financijskim problemima. Pred važno nedjeljno gostovanje izravnog rivala u borbi za ostanak Cibalije na Parku mladeži razgovarali smo s predsjednikom “crvenih” Slavenom Žužulom. No, bio je to dragi čitatelji “Vaš intervju”. Postavili smo mu pitanja koja ste mu vi uputili, prenosi Slobodna Dalmacija.
Za početak je ipak tema bila prvi polufinalni ogled kupa protiv Dinama (0:6) te dolazak Cibalije.
- Trener je eksperimentirao sa sastavom jer imamo u nedjelju jako važnu utakmicu s Cibalijom. Neslavno je završilo. A možda je ovo bolje za nedjelju da se vratimo na zemlju. Inače su naše utakmice s Dinamom uvijek bile neizvjesne. A izbacili smo najviše prvoligaša do polufinala. Cibalia? Ne bih bio zadovoljan bodom! Želim pobjedu. To nam je kapitalna utakmica. Pozivam sve naše navijače i simpatizere da nam pomognu. Nadam se samo da neće suci odlučiti pobjednika. Ono što se dogodilo u utakmici Cibalije i Dinama ne treba nikome.
A onda su na red došli čitatelji, prvo pitanje-prijedlog predsjednika Hajduka. Iz Vele Luke.
Dalmatinska selekcija
Splitu i drugim klubovima razni menadžeri dovode islužene i nekvalitetne igrače, uz plaćanje odšteta... Predlažem Vam organiziranje selekcija po dalmatinskim klubovima i animiranje domaćih, mladih nogometaša? Većina ih je bolja ili nije gora od aktualnih igrača. Igrali bi za stipendijske ugovore, a s više srca i žara nego “velike zvijezde”. (Ivan Mušić, Vela Luka)
- To je na tragu onog što već sada radimo. Naš bivši trener Lokica je pogotovo u tome bio dobar. Doveo je Jovanovića koji je čak mislio otići na brod što nisam ni znao dok nisam pročitao u novinama, Tomičića koji je pod njim smršavio osam kila, a igra za tri tisuće kuna, petsto kuna po nastupu i tisuću po golu. Samo što je zabio Slaven Belupu isplatilo se i nama i njemu. Sretan je što se vratio u prvu ligu, grize. Oni igraju za manje pare, i kad nema plaća, ali igraju i za sebe, da se dokažu. Nisu svi u prilici igrati polufinale kupa s Dinamom. Selekcije nije lako raditi, ali kada imate ljude koji prate stvari, nastojim reagirati. Nije ni meni više do skupih igrača, to se više ne može izdržati.
Zašto je iznenada otišao Lokica? Da li mu se netko miješao u posao? (Marin Petrić, Split)
- Teško bi se njemu netko mogao miješati u posao, a o svakom problemu se s njim dalo razgovarati. Ne znam zašto je otišao, mogu tek pretpostavljati. Nije mu bilo lako, ovdje je bio sve i svašta, bavio se dovođenjem igrača, igrom, tražio je dobru momčad za mali novac. Borac je. Možda se od svega umorio. A možda je dobio ponudu. Otišao je potom u Kinu. Ali dok je bio tu bio je unutra tristo posto. Svaki trener ima autonomiju oko sastava, samo se dogovaramo oko politike kluba, npr. da igraju djeca. Rastali smo se korektno. Nemam mu što zamjeriti. Sve je prštalo dok je bio ovdje.
Zašto je Elvis Scoria pristao biti trener, pa se iznenada predomislio? (Jakov Galić, Split)
- Kada sam ga zvao savjetovao se sa suprugom, pa rekao da će doći. Nakon tri dana bilo je “ne znam hoću li moći...”. Ne mogu znati da li se bojao rezultata, igrača, ispadanja, financija. Onda smo se odlučili za Bruna Akrapovića koji je došao na prvi poziv i s kojim smo osvojili četiri boda u dva kola čime smo vrlo zadovoljni. U prvom dijelu sezone smo u dvadeset kola osvojili osam! Doveli smo Škvorca koji nažalost ima rupturu mišića i dva Belgijanca Mutomba i Vercauterena koji je u Nici igrao za dvjesto tisuća eura. Kako nisu našli klub ovdje su za stan i hranu. Uz domaću okosnicu može se i tako doći do ozbiljnih igrača.
Novac trošili na skupe igrače
Što biste napravili samo da Split izbori ostanak? (Mario Ćosić, Split)
- Dat ću cijeloga sebe da izborimo ostanak i preživimo. Do dvadesete godine, ozljede koljena zbog koje sam prekinuo nogometnu karijeru, tri godine zaredom sam iz Imotskog išao pješke u Sinj Gospi. Svetom Anti stalno idem pješke, trinaest kilometara od Imotskog prema Vinjanima, Posušju. To me mater “zavitovala” kad sam bio jako malen i bolestan. Evo, obećajem da ću pješke hodočastit Gospi Sinjskoj od Splita. Krenut ću od Klisa, teško je s mojim koljenom, ne mogu puno šetati. Ali dok budem moga’ ić’ ću! Bože daj da sve bude u redu. Možda sam pretjerani optimist, ali mislim da možemo još nekoga preskočit uz Cibaliju da izbjegnemo i dodatne kvalifikacije.
Zašto sada ne popravite odnose s Hajdukom i ne obratite im se za pomoć? (Nikola Mršić, Split)
- Sada imamo normalne odnose. Da bilo što treba mislim da bi predsjednik Kos meni pomogao, a i ja bih njemu. Dva prvoligaša u Splitu itekako mogu egzistirati, a da se dogovarati i o nogometnoj politici. Ako Hajduku nešto i treba, uvijek se možemo trampiti, razgovarati. Npr. da Hajduk kaže “nas zanima taj igrač, mislimo da se iz Hajduka može bolje transferirati”. Možemo o tome razgovarati. Svjestan sam veličine Hajduka, ali i mi imamo 105 godina i zaslužujemo svoje mjesto pod suncem. Za suradnju sam u svakom slučaju.
Kako je moguće da je klub u ovakvom financijskom stanju, da se igrači ne plaćaju, bježe iz kluba, a nakon velikih transfera Rebića i Roga? (David Milak)
- Tada smo imali i veliki budžet. Sve je to otišlo u klub. Svi ti dovedeni igrači trebali su ostati u klubu i igrati. Nisu svoj posao odradili, sve to valja poplaćati, a trebalo je dovesti nove igrače koje također treba platiti. Najveći dio tog novca je otišao na skupe igrače. Budžet nam je tada bio triput veći od sadašnjeg. Naš budžet za momčad bit će sada ispod deset milijuna kuna. Igrački kadar i treneri u prosjeku imaju manje od šesnaest tisuća kuna bruto plaće (oko deset tisuća neto, op.a.). Uz Tomičića kojeg je nekad Hajduk kao dijete gurao, a odbacio Rebića, Jovanović igra za pet tisuća kuna, Boljat za tri... Ako ostanemo u ligi, prođemo ovu kalvariju, napravit ćemo fantastičan posao i okrenuti se budućnosti. Mi možemo živjeti samo od prodaje igrača. Osim Skladgradnje koja je oživjela klub nemamo velikih sponzora. Kada je dobro firmi dobro je i klubu.
Ne prijeti nam stečaj
Prijeti li Splitu ponovno stečaj? (Dino Zerdum, Split)
- Ne. Ali da je lako i jednostavno nije. Borimo se, ide nabolje. Kako ću riješiti poteškoće? Tako da osvojimo koji bod, prodamo kojeg igrača. Skladgradnja ima preko tristo milijuna kuna ugovorenog posla. To znači da stvari možemo vratiti u ravnotežu. Šteta što nam posao u Crnoj Gori nije startao kada je trebao, u svibnju, i onda su se pojavile ove poteškoće. Tamo gradimo tunel, dva-tri mosta. Sada su se stekli uvjeti za rad. Nema mjesta mišljenju da se ovo neće riješiti kada ima toliko posla. Imamo mi posla i u Rijeci, Puli, Poreču, Omišu, Dubrovniku... Sad nam nedostaje tristo radnika. Nikad nismo imali ovoliko ugovorenog posla.
U kojoj je fazi projekt Ruža Hrvatska dio kojega je i uklanjanje škverskih baraka te izgradnja zamjenskih stanova za stanare? U medijima se navodi da su stanari suglasni, no od donošenja rješenja nitko ih nije kontaktirao. Možemo li očekivati da ćete nas kontaktirati i kada? (stanar škverskih baraka)
- Projekt je stigao do toga da GUP treba biti na sjednici Gradskog vijeća. Jasno mi je da projekt neće uspjeti bez dogovora s ljudima iz baraka. Kako smo se mogli dogovarati ako to još nije bilo ni na vijeću? Javit ćemo im se. Nije do nas. Ali mogu biti sretni. Na toj istoj lokaciji dobit će nove stanove. Taj dio grada će se tim projektom preporoditi.
Da li će se GUP usvojiti s obzirom na eventualnu promjenu vlasti i ako se usvoji kada mogu početi radovi? (Marijan Pinjušić)
- Dok se ne dignu ruke u vijeću ne možete se ozbiljno legitimirati da ćete graditi. Onda se radi projekt, financijska konstrukcija, traže partneri... Ne mogu to sam. Da imam ne znam koliko novca viška, na hrpi sto milijuna eura, takvi se projekti ne financiraju iz vlastitih sredstava. To rade banke, fondovi... To je jako skup projekt, oko pedeset milijuna eura. Mislim da je u ovako atraktivnom gradu, gdje turizam buja, najmanji problem pronaći investitora. Ili ako hoćete sutra strateškog partnera za dizanje kluba. Mnogi klubovi u svijetu to rade. Ali o tome sada ne razmišljam.
Dobit ćemo licenciju, možda ne iz prve...
Kada mislite podmiriti nagomilana dugovanja prema igračima, trenerima? Što će se dogoditi ako Split ne dobije licencu? (Jakša Bilić, Trogir)
- Kako budem mogao podmirivat ću dugovanja. Nekad mogu bolje, nekad lošije. Dug je tu. Imat ćemo poteškoća oko licencije, ali već smo razradili taktiku kako se to može riješiti. Nećemo je dobiti u prvom pokušaju, ali vjerujem da hoćemo u drugom.
Jeste li u slučaju prave ponude spremni prodati klub, spominjali su se navodni Kinezi? (Nikola Tomić, Split)
- O Kinezima pojma nemam. Ako dođe neka nemoralna ponuda vidjet ćemo. Ne bi mi to bilo lako, dao sam cijelog sebe klubu, a i zbog djece, obitelji...
Što ćete napraviti u slučaju ispadanja u drugu ligu, vjerojatno će svatko tko imalo vrijedi htjeti napustiti klub? Imate li neki plan B? (Nikola Mršić, Split)
- Nemam plana B, nećemo ispasti u drugu ligu. Proći ćemo kroz ovu katarzu. Bogatstvo je imati dva prvoligaša u gradu. Mi smo Split, u grbu su nam sv. Duje i Dioklecijanova palača.