Glavno pitanje, koje već mjesec i pol dana postavljamo u svakoj priči oko Hajduka, sve je bliže odgovoru. Logično se nameće da bi Boro Primorac trebao ostati trener Hajduka do kraja sezone. Zašto logično? Jer je rezultat determinirao takav smjer razmišljanja.
Dovođenje novog trenera u zimskoj stanci neće preporoditi Hajduk ukoliko taj trener ne bude imao dovoljno novca da bi kupio pojačanja. Naglasak je na kupovini jer u zimskom mercatu su rijetki slobodni igrači. Dalje, treba novi trener napraviti izbor igrača iz aktualnog kadra, riješiti višak nepotreban za proljeće i daljnji ostanak u Hajduku. Sve to doima se u ovom trenutku preskupim kada Bijeli proljeće napadaju s pete pozicije, s “dubokog” minusa. Uz sve to, novog trenera treba skupo platiti, a rezultat se do kraja sezone ne može bitno poboljšati. Može se samo trenera potrošiti, stoga je logičnije da novi strateg momčad preuzme na početku sljedeće sezone.
Sve navedeno je razumljivo i jasno, jedino je ostalo pitanje je li Primorac spreman i dalje podmetnuti leđa i nastaviti selekciju kadra u proljeće. Jer, u drugom dijelu sezone treba pripremiti momčad za iduće prvenstvo, treba napraviti filter kadra kroz 22 utakmice i Kup koji slijedi. Primorac poznaje momčad, nije sporno da bi mogao napraviti i bolji rezultat nego ove jeseni kada je zabilježio dvije pobjede, remi i tri poraza u šest utakmica.
Došao je početkom studenoga kao “klupski vojnik”, predsjednik Jakobušić ga je premjestio s uloge voditelja Akademije na poziciju prvog trenera. Spremno je prihvatio izazov s jasnim rokom izvedbe do kraja jeseni. Eto, jesen je završila, ali još na vidiku nema novog trenera i shodno rezultatima i stanju u momčadi sve je neizvjesnije tko bi se od “kapitalaca” uopće htio prihvatiti Hajduka u ovom trenutku.
Jedino ako predsjednik pronađe značajna sredstva koja bi trebalo uložiti u rekonstrukciju momčadi, manjim dijelom kroz otpremnine, a većim u kupovine. Pritom ne treba naglašavati da su svi u izlogu za prodaju jer jesen je pokazala da nema nezamjenjivih.