Prošlo je 138 dana otkako je preuzeo klupu Istre 1961. Dijete Rovinja, nogometno je iskoračio u “staroj” Istri, afirmirao se u Rijeci, i finiš prvoligaške karijere odigrao u klubu kojem je sada trener. Između toga i član ljubljanske Olimpije i austrijskog Paschinga. Aktivnu karijeru zaključio je 2016. kao kapetan Rijeke II, da bi u iduće tri godine bio trenerom u omladinskom pogonu.
U međuvremenu Fausto Budicin (39) stekao je UEFA Pro licencu. Sasvim logično da je pulska javnost s odobravanjem prihvatila njegovo imenovanje, doduše zakašnjelo, pa je Istru 1961 preuzeo u trećem kolu, upravo na Rujevici. Igra sudbine, jer je kao igrač imao više selidbi iz jednog u drugi klub (grad)… U deset utakmica koje je vodio, upisao je dvije pobjede (Šibenik, Hajduk), plus onu u Kupu s Poletom SMnM, te pet poraza, uz tri remija, gol razlika 8:20…
Činjenice, ne alibi
Dojam?
- Čim si na posljednjem mjestu dojam ne može biti ružičast - kazao nam je Budicin u medulinskom Belvedereu:
- Cijela je prošla godina bila turbulentna iz znanih epidemioloških razloga pa se i taj jesenski put odvijao u kompliciranim nam uvjetima. Prihvatio sam momčad u trećem kolu što, složit ćete se, nije optimalno. Pogotovo što nismo kompletirali momčad i rješavalo se stvari u hodu. Nije to da se sada žalim ili stvaram alibi, to su jednostavno činjenice koje su potom opterećivale naš natjecateljski ritam.
Trener ste debitant. Vodili ste tek Orijent u trećoj i drugoj ligi. Postoje mišljenja da ste neiskusni za ovako tešku bitku s Istrom za prvoligaški ostanak?
- Da sam stari prekaljeni trenerski lisac, naravno nisam, ali mislim da nisam ni baš tako zelen s iskustvom. Prije svega igrao sam preko 200 utakmica u HNL konkurenciji. S Istrom sam imao teške borbe za pozicije i ostanke. Znam dobro u kojem sam mlinu i kakva je težina te borbe za ostanak. Istina je da je trenerski posao drugačiji, ali brže idu stjecanja iskustva kad si godinama bio dio toga. Danas sam već bitno šire slike u Istri. Nakon četiri i pol mjeseca, i to provedenih u objektivno kompliciranoj situaciji za svakog, a kamoli za trenera koji debitira u prvoj ligi. No, ne bih potencirao to pitanje. Ključno je ono što radiš i kako momčad reagira na to.
Rezultat je, za sada, limitiran i zbog četiri zaostale utakmice?
- Realno gledano sada nam tablica izgleda loša jer smo posljednji. No, četiri utakmice su puno, a odmak konkurencije je minimalan. Unutar jedne utakmice i tri boda. Bitno je kazati i da među te četiri utakmice imamo dvije direktne, sa Šibenikom i Lokomotivom, pa se tu dosta toga može promijeniti u doživljaju statusa na ljestvici. Na nama je da učinimo sve što možemo da skupimo potrebne bodove.
Ključno je što će biti krajem svibnja?
- Definitivno. Pa mi smo od kolovoza odigrali tek 12 utakmica, a sada nam u pet mjeseci slijede 24 prvenstvene i barem još jedna kup utakmica. Dakle još dvije trećine sezone je ispred nas. Imamo priliku popraviti svoju situaciju i na tome sada radimo punom parom.
Upadanje u crnu rupu
Realno bit će vam jako teško jer je kalendar napućen utakmicama svaka tri dana. To je za kadar kakvog ima Istra i slični klubovi, gotovo kalvarija?
-To je nastavak one priče da je ovo sezona potpunih poremećaja. Pa u mojih prvih 95 dana odigrali smo 10 utakmica. Sada nam u idućih 60 dana predstoji 14 utakmica! Logično je da smo u težem položaju nego oni koji će igrati s dužim odmorom između dvije utakmice, ali što je tu je. Ne možemo promijeniti stvari nego se pripremiti za taj dril.
Javnost je negativna, kao i okruženje Drosine, u kontekstu sposobnosti kadra u borbi za ostanak?
- Razumijem takav stav, pogotovo što smo u nekim fazama jeseni doista izgledali slabo. No, bilo je i dobrih faza. Problem je što nismo bili dovoljno homogeni u težim iskušenjima, pa kada bismo upali u crnu rupu tijekom utakmice, jednostavno bismo se raspali. Ovaj kadar, uvjeren sam, nije slabiji od onog kojeg imaju konkurentski klubovi. I siguran sam da Istra 1961 nije momčad za posljednje mjesto u ovoj ligi. Kao trener ću uvijek braniti svoje igrače i mislim da su doista prestroge kritike prema njihovim učincima. Bilo je utakmica i u kojima smo uvjerljivo rezultatski izgubili, kao i one neizvjesnije, ali nismo baš bili u podređenom položaju. Štoviše u nekim dijelovima kada se lomio rezultat propustili smo prilike da utakmice odvedemo u našu korist...
To je ono da nedostaje strijelac, pa koncentracije u obrani, samopouzdanje...
- To je ono što sam kazao, s 2-3 osvježenja istinske kvalitete svi bi igrači napredovali. U ovako teškoj ligi te stvari čine razliku, a tanka je razlika da se od 6. mjesta onda spustiš na deveto ili deseto.
Igrači su najvažniji
Vjerujete li u ostanak u ligi?
- Naravno da vjerujem i bez obzira na sve teškoće mi ćemo u tome uspjeti. Vidim da su nas mnogi otpisali, i ne samo da je prerano, nego je i nelogično. No, dobro, najbolje je pričati na terenu. Spremamo se i igračima ću stalno davati do znanja da su oni najvažniji te da budu koncentrirani samo na ono što jest činjenica, a ne na priče tko ide, dolazi, tko što kaže ili kritizira. Svi rade dobro i zdušno. Kad je dobra atmosfera onda se lakše stvara kohezija i kompaktnost. Ova Istra 1961 bit će homogena i snagom kolektiva nastojat će kompenzirati manjkove u odnosu na druge. Nema važnijeg od kolektiva u ekipnom sportu - zaključio je nekako odvažniji i direktniji Fausto Budicin, kao nagovještaj da nakon četiri i pol mjeseca ima jasnije projekcije svog posla i Istrinih potreba…