Proces preoblikovanja iz sportske udruge u sportsko dioničko društvo ima vrlo zanimljivu evoluciju upravo u slučaju Istre 1961. Nadaleko je poznata priča o kroničnoj besparici klubova (momčadski sportovi) koji teže Prvoj ligi, a dolaze iz grada (i) najrazvijenije županije. U njoj se vrti mnoštvo milijardi u različitim biznisima, ali za podizanje standarda kvalitetnijih klubova jednostavno nikad nije bilo (dovoljno) sluha. Jedini koji još uvijek uspijevaju držati glavu iznad vode su oni koji su bili u pravilu najsporniji, to jest nogometaši. Kroz Istru 1961 u Puli i Istri i dalje djeluje prvoligaška stvarnost, iako je upravo u nogometu najteže ostvarivati takve iskorake. No, klub koji je prije 15 i pol godina ostvario prvoligaški debi, uz jednu drugoligašku pauzu (2007.-2009.), upravo igra 14. sezonu u elitnom hrvatskom nogometnom društvu.
Tri vlasničke ere
Mnoge financijske teškoće rješavale su se upravo preoblikovanjem, pa je pulski prvoligaš bio prvi klub većinski s privatnim vlasnikom, odnosno stranim predsjednikom (Rus Ščeglov). Istra 1961 je postala i prvi klub u Hrvatskoj koji je ubrzo dobio i drugog stranog većinskog vlasnika (Gloverova američka grupa), te naposljetku prvi klub koji ima već trećeg vlasnika. Fluktuacija vlasnika dovoljno ukazuje na problematičnost funkcioniranja Istre 1961 koja je u proljeće prošle godine bila doslovno korak do stečaja i pada u najnižu ligu. Za pulske prilike to bi sigurno, ako ne prije, dovelo do gašenja kluba.
U lipnju 2018. godine španjolska grupacija Baskonia-Alaves, vlasnik istoimenog jakog košarkaškog kluba, odnosno stabilnog nogometnog prvoligaša, postala je većinski vlasnik Istre 1961. Proklamirana politika/ideja baskijskog projekta u Hrvatskoj jest da klub bude rasadnik mladih i talentiranih igrača koje bi se selekcioniralo od lokalnog (Istra) preko nacionalnog (Hrvatska) do zemalja okruženja, uz dopunske selekcije koje, ovisno o prilici, sežu po cijelom Globusu.
Alaves u Baskiji ima (vrlo) sužen selekcijski bazen, utoliko je ulaganje u zemlji bogatoj talentima, prilično mudra i logična ideja. Ona u kriterijima španjolskog prvoligaša, čiji je proračun okvirno oko 70-80 milijuna eura, nije baš financijski toliko zahtjevna, pogotovo ako bi se kroz nekoliko godina selekcijskog rada u HNL-u “zaradilo” dva-tri igrača za Alavesove potrebe. Ili kao druga opcija, nekoliko igrača za plasman na druga tržišta, ili čak unutar domaće lige.
Godinu i pol dana nakon dolaska imamo lice i naličje treće vlasničke ere. Baski su financijski potpuno osovili na noge klub. U 18 mjeseci su ubrizgano više od sedam milijuna eura u blagajnu kluba. Oko trećine tog iznosa je pokrilo gotovo sva dugovanja Istre 1961, koja su sezala još od 2011. godine. Prema kazivanju vodstva, tijekom 2020. godine će se zaključiti financijska sanacija i klub će biti bez dugova. Što je već ogromna stvar.
Druga velika pozitiva je da Istra 1961 već duže vremena posluje stabilno. Igrači, treneri i zaposlenici redovno primaju plaće, pokrivaju se tekući troškovi. Činjenica da netko ima obvezu i odgovornost brinuti o financijama kluba, neovisno o političkim, gospodarskim i inim “alternativnim” faktorima domaće zbilje sporta, već je dobra priča. Dodatno je jačaju činjenice da je vlasnik istog “core” biznisa, dakle iz nogometa, a da mu klub nije prioritetno stepenica za neke druge (ne nogometne) projekte. Uz to grupacija je financijski solventna i stabilna te može kontinuirano servisirati obveze prema pulskoj filijali. Za ovdašnju zbilju sporta/nogometa, od Drugoga svjetskog rata do danas, takav status nije ama baš nikad ni približno doživljen.
Naličje dosadašnje baskijske ere jest u domeni onog što se očekivalo da će biti među jednostavnijim izazovima. Sportska politika je u sezoni i pol podbacila. Dok je poslovna u zoni stabilnosti, sportska je kontinuirano u turbulenciji. U puno boljoj organizacijskoj zbilji nego prije, Baski su rezultatski gori od era Ščeglova i Glovera. U lipnju su morali u doigravanje za ostanak. Ove sezone su u još većem problemu, jer s Interom i Varaždinom dijele bitku za tri zadnje pozicije na ljestvici. Ne promijene li nelogičnu sportsku politiku, nepriličnu kvalitativnoj razini Prve HNL, Baski ozbiljno riskiraju da u posljednjoj sezoni s doigravanjem dožive natjecateljski debakl degradacije u Drugu ligu.
Baski puno mijenjali
Bilo bi to, objektivno gledano, strašno za ugled i vjerodostojnost grupacije. Ona je podigla razine rada u omladinskoj školi, proširila je selekciju talenata na cijelu Istru i regiju, vidljivi su efekti već u tome da je prvi put u povijesti jedna momčad vodeća vrijednost Prve HNL (pioniri su lideri). Među inima je do toga došlo brojnim stipendijskim ugovorima od pionira na gore, a među inima je donijelo niz mladih reprezentativaca iz Istre 1961...
Baski su, međutim, sve to u javnom odjeku zasjenili i za sada obezvrijedili očajnim pristupom prvoj momčadi. Mijenjali su sportske direktore, trenere, mnoštvo igrača, i više nego pitanje kvalitete tih kadrova, ovdje se radi o šlampavom pristupu selekciji i temeljnoj viziji razvoja i statusa Istre 1961. Ona je i posljedica određenih unutrašnjih neslaganja u Alavesu oko tih pristupa i aktera provedbe. Glavni gazda, Josean Querejeta najavio je i gradonačelniku Borisu Miletiću, koji se kao prvi čovjek Pule, ali i suvlasnika kluba požalio na lošu natjecateljsku priču, da će osobno učiniti sve da se to promptno promijeni.
U svakom slučaju, koliko god muke bilo do sada oko prve postave, činjenica jest da je dolazak Baska u Istru 1961 vrlo pozitivan za opstojnost kluba i smisao statusne perspektive. Sve je to ono što je bilo egzistencijalno upitno do prije 18 mjeseci, kada je bilo “brojnih zainteresiranih ulagača”, ali se jasno pokazalo gdje bi i nogometna stvar otišla u Puli da nisu došli investitori iz Španjolske.