Kao da su im sve lađe potonule. Tako djeluju Bijelo-plavi. Progutalo su još su jednu gorku pilulu, knedla im je zapela u grlu i šutnja ih je obuzela i kod svih vlada opća utučenost. Da, dobili su mogućnost vaditi se poslije poraza u Puli na sudačke odluke. One su bile silno važne za konačan ishod utakmice, ali, ma što tko rekao, nije samo to razlog novom neuspjehu na gostujućem terenu. Opet je Osijek bio slab, nedorečen i neučinkovit. To je neprijeporna istina i neporeciv zaključak o onom kako je igrao na stadionu Alda Drosine.
Sve su Bijelo-plavi udaljeniji od onog cilja koji su željeli dohvatiti u ovom prvenstvu, drugog mjesta. Iako je do kraja još dosta kola ostalo u najmanju nam se ruku čini neumjesno takav plasman uopće i spominjati. U šest odigranih kola pobijedili su samo jednom, Dinamo. Poraze doživjeli od Rijeke i Istre 1961, a neodlučno igrali s Goricom, Interom i Hajdukom. Od osamnaest mogućih osvojili su samo pet bodova. Po tri puta su bili domaćini i u Gradskom vrtu od devet mogućih osvojili tek četiri boda, a jednako toliko puta i na gostovanjima s kojih su donijeli, ma gotovo bijedan jedan bod! I ne samo to, u svim su tim utakmicama postigli su samo dva gola, oba Mirko Marić, jednom iz igre, jednom iz kaznenog udarca!? To su činjenice, to je statistika.
Nema rezultata
Drži vodu priča o sudačkim pogreškama koje su slomile na leđima Bijelo-plavih, stvarno su zakinuti i oštećeni, ali moraju se i sami pogledati u ogledalo. Igrači koji, kao malo tko u HNL-u, žive u komfornosti i bezbrižnosti, koji smatraju da imaju kvalitetu za prave, pa i veće stvari, daju premalo naspram onog što im NK Osijek daje i pruža. A gdje su odgovarajući rezultati? Nema ih. Jednom zbog ovog, drugi put zbog onog i onda vječna priča o samopouzdanju, vjeri, optimizmu. Iako, svakom tko je ovog proljeća gledao njihove nastupe jasno je da se radi o optimizmu bez pokrića! Vrhunac je svemu što se do sada događalo bio baš u Puli. I to bez obzira na očit utjecaj sudaca na njihov rezultatski neuspjeh.
Tko neće zažmiriti, nojevski zabiti glavu u pijesak da ne vidi opasnost, suglasit će se u jednom - Osijek ne djeluje dobro ni uvjerljivo. Škripi u njegovoj igri na sve strane. To je istina od koje se ne smije i ne može pobjeći. S onih adresa s kojih bi trebalo stići objašnjenje zašto je tako, argumentiranog i na činjenicama zasnovanog odgovora nema. Ni nakon poraza od jedne slabe, do dolaska u goste jednoj od najslabijih momčadi u natjecanju.
- Presjekao nas je onaj rano primljeni pogodak. Unio je on puno nervoze u našu igru iako smo u nastavku nešto pokušali promijeniti, povezati svoje redove pa imali i poneku prigodu, ali nije vrijedilo. O onom drugom što je bio dodatni sadržaj ove utakmice i našeg neuspjeha neću, niti smijem govoriti - izjavio je trener Ivica Kulešević.
To o čemu je zašutio, što je prešutio, jasno je da se odnosi na sudačke odluke glavnog suca uz pomoć onoga iz VAR sobe.
Igrači na potezu
Sigurno će se u Gradskom vrtu u ovom tjednu puno, osim redovitih treninga, analizirati i pričati. Međutim, jedino rezultatsko posrnuće mogu zaustaviti sami igrači. Sve ostalo jako teško. Osijekov problem nije skriven, svatko ga odavno uočava. Neuputno je tu riječ i upotrijebiti, ali ne valja pristup igri koji Bijelo-plavi imaju. U sebi nisu izgradili natjecateljski naboj i pobjednički stav. A kad je tako, a neprijeporno jest, onda je jasno da uvelike kompromitiraju svoje ciljeve. Još su doduše “živi” i u prvenstvu i u Kupu, ali ne prenu li se iz letargičnosti koja obilježava njihove nastupe, puno toga će staviti pod veliki upitnik Nije vrijeme da razmišljaju mogu li biti drugi na tablici, a jasno je da ne mogu, već je vrijeme kada moraju uprijeti sve snage i znanje, a ono valjda i nije u tolikoj mjeri sporno, da ne izgube onaj plasman koji im jamči u ljeto novi izlazak u Europu.
Meštrović svjestan krize, ali još ima povjerenja u Kuleševića
Predsjednik Osijeka Ivan Meštrović sve teže podnosi neuspjehe Bijelo-plavih. Jasno je da nije i ne može biti zadovoljan. U našim, i ne samo našim životnim okolnostima klubova, kada rezultatski zapne, prvi je na udaru trener. Po onoj staroj, kad glazba ne valja ne mijenja se cijeli orkestar, nego dirigent. Prošlog je proljeća u Gradskom vrtu došlo do razlaza s trenerom Zoranom Zekićem, minule jeseni i s njegovim nasljednikom Dinom Skenderom, a treći je sada Ivica Kulešević. Bitnih pomaka u igri momčadi nije bilo, tek ponekad, poneki bljesak, a onda opet po starom. Goropadno, s manje ili više uspjeha u Gradskom vrtu, a poput uplašenih miševa na gostovanjima. Za klupske ambicije ne nedovoljno, nego daleko ispod svih kriterija i očekivanja. Svjestan je toga i prvi čovjek kluba.
- Vidljivo je da smo u velikoj rezultatskoj krizi. Izostanak efikasnosti nam je najveći problem. Nećemo sada trenera dirati, smjenjivati. U ovom trenutku još nismo iscrpili sve mogućnosti - izjavio je predsjednik Meštrović.
Očito još ima povjerenja u Kuleševića, njegovu strpljenju nije kraj, nada se kao i navijači njegova kluba da će rezultati Bijelo-plavih ipak krenuti u željenom smjeru.