Može li Hajduk napraviti nešto, bilo što, kako bi smanjio financijske izdatke ususret još izazovnijim danima što u tom pogledu slijede, jer posljedice pandemije koronavirusa osjećat će se još dosta dugo? Bijeli imaju nekoliko skupocjenih vedeta, zapravo, onih koji odskaču u platežnom razredu, no na terenu niti jedna od tih zvijezda, izuzev Mije Caktaša, nije opravdala uloženo. Caktaš ne samo da je kapetan, nego je i najbolji igrač i uvjerljivo najbolji strijelac, pa se u posljednje dvije i pol godine od povratka iz Rubina visoko uspeo na klupskoj hijerarhiji najboljih golgetera svih vremena.
Odbrojavanje dana
Kao što se već odavno zna, jer nema tjedna da se to ne spominje, Caktašu na ljeto istječe ugovor, a novoga bi predsjednik Lukša Jakobušić (da se razumijemo, bilo tko na njegovom mjestu) potpisao u bitno skromnijim uvjetima. Iako je kapetan na oproštaju od Hajdukove sumorne 2020. godine rekao da “novac nije problem”, pitanje ostaje gdje je granica. Neće valjda kao najbolji od svih pasti ispod nekih, koji mu po učinku nisu do koljena? Da, to izgleda kao nemoguća misija i možda je doista za sve idealan rastanak ove zime, uz kakvu-takvu odštetu.
Time bi Hajduk i uštedio i zaradio, Caktaš bi svoje golgeterske vještine iskazivao na nekoj drugoj adresi, pa ako opet jednom na Poljudu svanu sretniji dani, tko kaže da se neće vratiti po drugi put.
Uz Caktaša, jedini od skupocjenih kojemu istječe ugovor sredinom ove godine jest Adam Gyurcso. Kad se prošlog ljeta vraćao s posudbe iz Mađarske, prva je ideja bila riješiti ga se, transferirati, no očito je da za njega pravog interesa nije bilo, pa će Gyurcso do ljeta kao nekada vojnici u JNA odbrojavati dane do isteka ugovora. I uzeti što je njegovo, jasno.
Ako će otići Caktaš i Gyurcso, sada ili ovoga ljeta, Hajduku će se vratiti bomba u liku Samuela Eduoka, nigerijskog napadača na posudbi u Konyasporu. Njegov teški ugovor samo je privremeno zaleđen, a što je najgore, Eduok je ozlijeđen. Kako će se takav dokazati u Konyasporu? Sigurno je da sportski direktor Mindaugas Nikoličius već jako dobro zna za taj slučaj, kao i za sve ostale ugovore. Jakobušić mu je spremno i rado sve servirao u sportskom sektoru, kako bi se on bavio onime u što je bolje verziran. Tako je predsjednik rekao na predstavljanju Litavca.
Objektivno, Nikoličius ne može puno toga napraviti po pitanju važećih ugovora, može se jedino nadati u sebe da će najskuplje igrače uspjeti prodati. Čak i ako neće braniti, što je logično pomisliti za Josipa Posavca kad je doveden Lovre Kalinić. Čak i ako neće igrati redovito, kao što bi moglo biti sa Stefanom Simićem u konkurenciji šest-sedam stopera (a Mario Vušković je neizostavan kao projekt). Ili, čak i ako će nastaviti s golgeterskom krizom kao Jairo, koji se jednostavno ugasio od veljače prošle godine kad je mogao, a nije htio u Kairat iz Kazahstana.
Istina, svi su tada bili sretni takvim epilogom, ostankom brazilskog napadača u lovu na 2. mjesto i kvalifikacije Lige prvaka. Znamo svi kako je završilo. Vjerojatno mu se raspoloženje nije popravilo u listopadu kad je Hajduk spustio rampu na transfer u Dinamo.
U onoj skupini 14 igrača “sigurnih za ljeto”, kako je rekao Nikoličius, vjerojatno nema niti jedan s velikim ugovorom.