Nadali su se Velikogoričani da će na početku zadnje četvrtine prvenstva prekinuti niz od četiri kola bez pobjede, ali umjesto toga, nakon remija 0:0 s Varaždinom, samo su se povećali upitnici i strahovi nad aktualnim trećim mjestom.
Rijeka se približila na samo četiri boda zaostatka, ali više od rezultata suparnika, trenera Sinišu Oreščanina mora zabrinuti igra Gorice.
Bez ideje, brzog protoka lopte, pa i bez prave i potrebne energije, ne mogu se stvarati šanse, niti postizati golovi, a efekt neke čarolije Kristijana Lovrića ovoga puta je izostao. Mučenje iz prvog poluvremena nastavilo se i u drugom, Oreščanin je uveo i pet novih igrača, ali pomaka nije bilo. Inicijativa i posjed lopte bez okomitosti i konkretnih akcija ništa ne znači, tako da do prave prilike za pobjednički pogodak nije ni došlo.
Poslovično mirni i staloženi Oreščanin nakon utakmice je emitirao za njega neuobičajene rečenice. Spominjao je medijske floskule o lakom i teškom rasporedu, iako nije najbolje precizirao što bi to trebalo značiti, a za svoje igrače je rekao “da se moraju spustiti na zemlju, ali ne i on osobno”. Jako čudni, čak iznenađujući zaključak jer trener je uvijek general, koji odgovara za ono kako mu se vojska ponaša, odnosno, on svojim autoritetom, potezima i sugestijama mora spriječiti svako iskakanje, koje može negativno djelovati na igre i rezultate momčadi.
I kada je prednost na trećem mjestu bila mnogo veća, donedavno dvocifrena i pred Rijekom i pred Hajdukom, opuštanja nije smjelo biti, pa tako ni sada ne smije biti panike, ni podjele krivice za pad u formi i rezultatima. Još uvijek Velikogoričani drže sve u svojim rukama i sami odlučuju o svojoj sudbini, samo je osam kola do kraja i neće ni suparnici sve pobjeđivati.
Za ovaj lošiji niz ima i objektivnih razloga, od teške ozljede Joeya Suka, čiji izostanak je itekako vidljiv, do golemog umora tri mlada reprezentativca Krizmanića, Špikića i Babeca, koji su odigrali previše utakmica u premalo dana, te je protiv Rijeke i Varaždina bilo vidljivo da ne mogu pratiti traženi ritam.
Ostaje i onaj stalni problem Gorice, koji se vuče kroz tri sezone i kod tri trenera, a to je nedostatak ‘play-makera’ i stalno mijenjanje igrača na toj poziciji iza napadača (u subotu je to bio Mitrović).
U petak već slijedi ogled sa Slavenom Belupom i nova šansa za povratak na stazu uspjeha. U ovakvoj situaciji i jedna pobjeda bi odagnala tmurne oblake sumnje u europsku perspektivu Velikogoričana, te za nju zaista moraju dati sve...