Drago Gabrić, bivši hrvatski reprezentativac, Hajdučko srce iz 2008. i igrač niza klubova, u 30. godini nosi dres sinjskog Junaka koji se bori za ostanak u trećoj ligi.
Nakon problema sa zadnjom ložom desne noge, koji su nastali uoči proljetnog dijela prvenstva, počeo je prvu prvenstvenu utakmicu za Sinjane u 20. kolu protiv Hrvaca, ali je izdržao samo do 29. minute. Trener Mirko Grabovac već u sljedećem kolu s Croatiom u Zmijavcima poslao ga je na teren posljednje 43 minute utakmice. Pokazalo se da je Drago zaliječio ozljedu, ali da nema dovoljno snage za cijelu utakmicu. Protiv Neretvanca ušao je odmah drugo poluvrijeme i u 90. minuti postigao izjednačujući gol, svoj prvijenac za sinjske Plave. Na gostovanju u Omišu, gdje je Junak pobijedio 2:0, Gabrić je bio strijelac prvoga gola u 74. minuti s bijele točke i proglašen igračem utakmice... Ukupno je zabio tri gola za Junak i triput bio proglašen igračem utakmice...
Na 50 posto spreme
Je li Gabrićev dolazak u Junak za proljetni dio trećeligaškog prvenstva ujedno i njegovo novo nogometno proljeće, preuranjeno je govoriti. Želja za povratkom na veliku nogometnu scenu ipak je kod njega prisutna.
- Nakon povratka i iz Luke Koper namjeravao sam prestati igrati nogomet. Imao sam desetak ponuda za otići van, ali svi traže provjeru. Meni se to nije dalo, pa nisam zaboravio igrati. Zna se sve o meni. A onda se pojavio predsjednik Junaka Ivica Knezović kojeg je sa mnom upoznao zajednički prijatelj. Zamolio me da dođem u klub i pomognem u borbi za ostanak u ligi. Pristao sam i nije mi žao. Svjestan sam da nemam dovoljno snage za cijelu utakmicu jer sam pauzirao godinu dana. Sada sam na 50 posto fizičke spreme. Ali, skupit ću ja snage i bit ću sigurno bolji.
Gabrić je potkraj svibnja 2011. doživio tešku prometnu nesreću na cesti A-1 iznad Biska, istočno od Dugopolja. Ozljede, osobito glave, bile su itekako ozbiljne pa je u komi bio četiri dana. Pokušao je te jeseni zaigrati u Hajduku, ali to više nije bio onaj Gabrić. Ozljeda je ostavila traga, ali je ipak nakon oporavka 2012. pristupio Rijeci. Pod trenerom Elvisom Scoriom bio je standardan igrač, sve do dolaska Matjaža Keka. Promjenom trenera završio je na posudbi u Domžalama i Zadru do 2015. U toj godini polusezonu je odigrao za Luku Koper i nakon toga se vratio u Split.
Treća liga teža od prve
- Veliku pogrešku za svoju karijeru napravio sam preranim povratkom nakon nesreće na nogometni teren. Naime, već nakon pet mjeseci zaigrao sam za Hajduk protiv Varteksa, u vrijeme trenera Krasimira Balakova. Kad sam izašao na igralište osjećao sam se kao da sam pao s Marsa na Zemlju. Učinilo mi se kao da prvi put počinjem igrati nogomet. Ozljeda glave puno je utjecala na uspostavljanje pravilne koordinacije pokreta. Nakon izlaska iz bolnice morao sam učiti hodati. Govor je bio normalan. Trebao sam se duže pripremati za izlazak na igralište i dodir s loptom. Danas je sve OK.
Kako je igrati u 3. ligi?
- Treća liga nije laka. Posebno za tehničare. Možda će se netko čuditi ako kažem da je lakše igrati u Prvoj ligi. U Trećoj je više ratničko ozračje, a u Prvoj se više ide na finiju igru u kojoj ima više slobodnog prostora za konstrukciju akcija.
Kakvi su vam dojmovi o Junaku?
- Odlično sam primljen. Postajemo sve bolja momčad. To se bar vidi po posljednjim rezultatima. Vedrija je i atmosfera među igračima. Vjerujem da smo na putu prema gornjem dijelu tablice. Osobno se nadam da po završetku prvenstva još mogu biti prva liga.