Znali smo ga viđati po hrvatskim stadionima, zajedno sa svim ostalim polaznicima HNS-ove Akademije. Proučavao je nogomet, učio, ‘črčkao’ bilješke, tesao se za trenera. Bilo je nekih šuškanja da bi mogao lagano preuzeti neku od mlađih selekcija i početi gristi trenerski kruh. I onda je samo - nestao. Nitko nije znao što se događa s Dadom Pršom, gdje se skriva jedan od najomiljenijih hrvatskih reprezentativaca zadnjeg desetljeća. Čuveni ‘Zlatni repić’, kako je došao na hrvatsku nogometnu scenu, preko noći, tako se i povukao. I, ni traga ni glasa.
Naravno, počnimo otpočetka. Gdje je, dakle, nestao Dado Pršo?
- Tu sam, u Monacu, hvala na pitanju, ha, ha. Živim ovdje, najviše vremena provodim s obitelji, suprugom, sinom i kćeri, nešto malo bavim se trenerskim poslom.
Znači, ipak se odlučio za klupu?
- Ma ne. Zapravo, ne znam još, polako. Treniram U-13 momčad Villefranchea, tamo igra i moj sin Lorenzo, to je za početak dovoljno. A što će kasnije biti, ne mogu još predvidjeti niti se previše zamaram tim pitanjem. Korak po korak...
Smije se stalno, takvoga ga i pamtimo kao igrača. Ali, dobro, zašto je nestao, zašto ga nigdje nema?
- Jednostavno, malo sam se maknuo od nogometa, uživam u drugim stvarima. Nisam, ono, potpuno otišao, gledam utakmice, pratim, ali ne sve i ne stalno. Recimo, ne idem često niti na utakmice Monaca, iako me stalno nešto zovu. Ne mogu sasvim bez nogometa, no, nisam mu niti posvećen 24 sata dnevno.
Kao i Monaco, nije dugo gledao uživo niti hrvatsku reprezentaciju, nije da duboko prati sva ona događanja oko nogometa u Hrvatskoj.
- Doći ću uskoro, vjerojatno malo na odmor, možda se javim dečkima, porazgovaram malo s onima koje dugo nisam vidio. Drago mi je i zbog mog prijatelja Tomislava Rogića (trener vratara u reprezentaciji, nap.a.), čujem da dobro radi. Nije imao veliki igračku karijeru, ali kao trener bi mogao uspjeti.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!