Kad god se želi naglasiti da je nekadašnja savezna nogometna liga Jugoslavije bila puno jače konkurencije nego sve lige nastale na prostorima bivše federacije, jedan od logičnih uzroka te zbilje bila je dimenzija okruženja. U prostoru s više od 20 milijuna ljudi kudikamo je lakše stvoriti jaču konkurenciju nego, primjerice, u državi s 4-5 milijuna stanovnika. No, temeljna odrednica snažnije konkurencije bivše ligaške zbilje jest administrativna odluka vlasti da sportaši ne mogu napuštati zemlju prije 28. rođendana!
Pokošen sport
Obje odrednice danas su nezamislive, ne samo zbog različitih društvenih zbilja, nego i zbog opće promjene nogometnog (i inog) svijeta.
Ono što, međutim, može ukazati na uzroke neprijepornog jačanja konkurencije u Prvoj HNL, ima jednu sličnu odrednicu - izvanrednosti. Naime, pandemija je u 2020.godini pokosila (i) nogometni sport, te potpuno zakočila dotadašnje odnose u financijskom, selekcijskom i natjecateljskom smislu. Te promjene možemo sada nazrijeti i kroz efekte prvog “pandemijskog” zimskog prijelaznog roka.
Prije svega, malo je igrača ostvarilo značajnije inozemne transfere. Uopće je zanemariv kompletan utržak cijele lige iz inozemnih transfera. Izuzmemo li Dinamovu investiciju više za sutra nego danas, od blizu 10 milijuna eura, samo još Lokomotiva ima plaćenu odštetu od 420 tisuća eura, a ostalih osam klubova - nulu. Te brojke nam ukazuju na dimenziju ekonomske krize u nogometu širom globusa. U nizu posljedica, ima i onih koje su dobre za ligu kakva je HNL...
Prije svega je to činjenica da su većinom igrači ostali u Hrvatskoj. Kriza u Europi je umanjila kupoprodaju igrača, posljedično je i za našu nogometnu stvarnost ponudila malo potražnje i odgađanje odlazaka onih igrača koji imaju tržište.
Normalnija vremena
Oni su, zajedno s klubovima, mudro procijenili da ovo nije vrijeme za dovoljno velike transfere. Kako je pred nama klupska eurosezona, ali i Euro 2021. te reprezentativne kvalifikacije za SP 2022., logično je da će se to koristiti za posao u, nadamo se svi, normalnija ljetna nogometna vremena.
Ostankom kvalitete u HNL, čime je u izvanrednim okolnostima prekinut proces njenog kontinuiranog odljeva, u startu je liga jača nego jesenas. No, dodatno ju je osnažio jedan drugi postpandemijski proces. U minimalnim financijski posloženim transferima i maksimalnim korištenjem posudbi mnogo je igrača iz inozemstva, kojima je ostanak prvotimaca ograničio mogućnost iskoraka, odabralo nova tržišta. Jedno od zanimljivih je, očito i po ovome prijelaznom roku, postala Prva HNL. U domaće klubove pristigli su (i) brojni igrači iz okruženja velikih klubova i jakih liga, za koje je još dojučer bilo nezamislivo da bi bili zainteresirani za naš HNL. Upravo su trendovi iz ere prije pandemije pokazivali da iz ove lige mnogi mladi igrači ostvaruju sjajne europske transfere. Veliki iskoraci Dinama, kao i bljeskovi drugih HNL momčadi u Europi, bitno su osnažili pozornost prema domaćoj ligi, a pečat je bilo srebro u Rusiji, odnosno, globalna popularnost naših najvećih nogometnih vedeta.
Važan je detalj i upliv stranog vlasničkog kapitala, što neumitno širi horizonte selekcije, ali i druge međunarodne odjeke HNL-a. Dodatno bismo mogli tu tezu razviti i kudikamo povoljnijim vizualnim dojmovima s hrvatskih stadiona.
Nastavak procesa
Ono što ih je razlikovalo u odnosu na slične razine inozemnih klubova i liga jesu pustoš na stadionima i užasni travnjaci. HNS-ovim ulaganjem uz podršku lokalnih samouprava travnjaci su većinom kao i na Zapadu. Sada u pandemiji gledatelja nema nigdje. Zato se doživljaj atmosfere glamuroznijih liga u odnosu na našu domaću bitno umanjio u korist HNL-a jer se više primijeti tehnička razina naših momčadi. Dakle, uz ostanak domaće kvalitete te dolazak solidnog broja vrlo dobrih stranaca i talenata, stvorila se kritična masa konkurentnosti za neizvjesnost natjecanja. I njegovo jačanje.
Hoće li taj trend biti nastavljen kada se vrati kakvo-takvo normalno vrijeme? To će se vidjeti, ali kad jednom sve navedene opcije ostanka, odnosno, dolazaka otkriju korisnost igranja u HNL-u, onda je vjerojatnije da će se takav proces nastaviti.
Materijalna sposobnost će ipak do daljnjeg biti velikih razlika jer, kako ukazuje i ovaj prijelazni rok, jedino Dinamo ima financijsku moć da svoje selekcije i planove odrađuje kao i zapadni klubovi, kratkoročno i dugoročno. Svi ostali više ili manje primorani su na trenutačne selekcijske odluke i nadanju da će postupno napredovati upravo u pravcu planskih selekcija, a ne trenutnih improvizacija...