S 14 godina Fran Brodić bio je čudo od talenta. Sjećam se da je Zdravko Mamić u to vrijeme "srušio" pravilnik o igračima koji još nisu napunili 15 godina samo da bi ga "na silu" doveo iz Zagreba u Dinamo. Bilo je to vrijeme kada je Zdravko Mamić mogao sve. A Brodić je igrački imao sve: Zabijao je kao na traci, driblao "jedan na jedan, jedan na dva, jedan na tri", dobivao duele lakoćom. I zato ga je Mamić želio pod svaku cijenu. Već s 15 godina Brodić se našao na popisu 50 najvećih svjetskih talenata u svojoj generaciji.
Nastavio je Brodić sa sjajnim igrama i u Maksimiru. Bio je toliko dobar da je debitirao za seniorsku momčad već sa 16 godina i tri mjeseca starosti. I danas je rekorder u Maksimiru. Mamić je u njemu vidio transfer od barem 10 milijuna eura. Međutim, Brodić je bio nemirnog duha, te je sa 17 godina izabrao u inozemstvo. U ljeti 2014. otišao je u Club Brugge. Dinamo je nešto zaradio, ali nikad nismo doznali koliko.
Brodićev put u Belgiji nije bio uspješan. Ni sam nije znao pronaći pravi razlog zbog kojeg nikad nije zaigrao za Brugge.
"Trenirao sam najbolje što sam mogao, davao sve od sebe, ali šansu nisam dočekao."
Uslijedile su brojne posudbe na kojima mu je sudbina bila ista. Trenirao je, ali šansu nije dočekao. I nakon lutanja po "bespućima" Belgije (KSV Roeselare i Royal Antwerp) i Italije (Catania i Reggiana) uslijedio je povratak kući. Godinu dana bio je bez nogometa, praktički su ga svi ili prekrižili ili zaboravili, ali on se jednog dana ukazao u drugoligašu Kustošiji.
"Jesam li pogriješio što sam tak orano otišao van? Vjerojatno jesam, ali tko zna i što bi bilo da sam ostao. Ovako sam vidio svijeta, dosta zaradio i naučio jezike", iskreno je govorio Brodić.
Zarađeni novac iskoristio je u građenje turističkih kuća, ali ne na moru nego u Gorskom kotaru. U međuvremenu je postao i otac, sazrio je po mnogim pitanjima.
U Kustošiji je krenuo polako, jer mu je trebalo vremena da uhvati snagu i formu, ali s vremenom je počeo zabijati. U 24 nastupa zabio je 14 golova uz četiri asistencije. U jednoj prijateljskoj utakmici zabio je dva gola Gorici. Na dvije sam ga utakmice pogledao uživo. Na jednoj je zabio sjajan gol iz slobodnog udarca, vidjelo se da ima znanja, ali stručnjaci su ostali suzdržani kad bih ih pitao je li Brodić spreman za prvoligaški nogomet.
"Nemam poziva iz Prve HNL. No, to me ne opterećuje. Želim samo raditi i igrati, pa gdje me to odvede".
Na koncu ga je put odveo u Goricu, ali ni tamo pravu šansu nije dočekao. Dobio je ukupno 10 utakmica, samo zadnju kao starter. Vjerojatno mu je trebalo vremena za novu adaptaciju, jer ipak je velika razlika između prvoligaškog i drugoligaškog nogometa.
Gorica pak nije imala strpljenja, a Brodiću se javio Varaždin, koji se želio vratiti u prvoligaško društvo. Brodić je na proljeće u 14 utakmica zabio pet golova uz tri asistencije. Bio je strijelac u tri zadnje utakmice, važan kotačić u pohodu na Prvu HNL.
Tako je s 25 godina napokon dočekao priliku biti starter u prvoligaškom klubu. Nakon punih osam godina rada i čekanja. Za trenera Marija Kovačevića dvojbi nije bilo, Brodić je bio starter u svim utakmicama, osim u jednoj kad je bio ozlijeđen. U 25 kola zabio je 10 golova uz dvije asistencije. U ligi samo je Marko Livaja zabio više - 17. U petak je s dva gola vjerojatno "pospremio" Goricu u niži razred. Gorica nije s njima imala strpljenja, a u ovoj sezoni nema igrača koji bi redovito zabijao. Nema Frana Brodića.
Brodiću je tek 26 godina, može profesionalni nogomet igrati još 10-tak godina. Dovoljno dugo da naplati sve one izgubljenje godine. Prošao je put od "svjetskog čuda" do igrača kojeg nitko nije želio. I kojeg smo realno svi prekrižili kao igrača koji će ostaviti dublji trag bilo gdje. Brodić se međutim nije predao, nego je ostao ustrajan i nagrada je na koncu došla.
Otpisani mladić izrastao je u muškarca koji Varaždin vodi prema Europi. Vjerojatno su mu neke odluke bile pogrešne, ali spremno ih je prihvaćao i nikada nije odustao...