Opskurni stadion Ta‘ Qali u La Valletti bio je 10. listopada 1998. poprištem kvalifikacijske utakmice Malte i Hrvatske. Utakmici, koju su "vatreni" dobili 4-1 (uz više napora nego što to rezultat sugerira) prethodila je neuobičajena ceremonija: predsjednik Tehničke komisije Fife Andrew Roxburgh uručio je Miroslavu Blaževiću sat s posvetom - ‘‘treneru svih trenera‘‘.
Škot je hrvatskom izborniku protokolarno predao dar Fife za njegova postignuća tijekom Svjetskog prvenstva u Francuskoj. Članovi Tehničke komisije, sastavljene isključivo od predstavnika trenerske branše, bili su jedinstvenog stava, koji su definirali u prigodnom obrazloženju svoje odluke: "...tijekom Svjetskog prvenstva trenerska se ruka najviše prepoznala u igri i rezultatima hrvatske reprezentacije!".
Zašto Fifin poučak ne bi bio primjenjiv na mikrokozmos SHNL-a? Zašto nogometna organizacija na hrvatskom tlu ne bi simboličkim darom darivala "trenera svih trenera" na lokalnoj razini? Zašto Trenerska komisija HNS-a ne bi post festum svake sezone imenovala stručnjaka čiji je "rukopis bio najprepoznatljiviji u igri i rezultatima njegove momčadi"?
A dok se nogometni oci premišljaju o predočenoj ideji, neka nam je dopušteno da sami pronađemo trenera (ili više njih) s najboljim rukopisom u hrvatskom nogometu. Na temelju dosad odigranih 27 kola nacionalnog prvenstva, tijekom kojih je 80% klubova promijenilo stručni stožer, subjektivan je dojam da najdojmljivije prezentacije nude momčadi Slaven Belupa, Istre 1861 i Varaždina. Kako bi se narodski reklo - "igra spomenutih klubova ima glavu i rep".
Premda rade u skromnim uvjetima - Mario Kovačević u Koprivnici, Nikola Šafarić (uz Gattusa, jedini je trener koji je preživio prvih 27 kola HNL-a) u Varaždinu, te Gonzalo Garcia u Puli, stvorili su sa svojim suradnicima i igračima (uglavnom limitiranih dosega) - identitet igre!
Prvenstvo ulazi u posljednju četvrtinu. Do kraja natjecanja preostalo je još devet kola, a tercet klubova sa šampionskim ambicijama iritantno je neuvjerljiv. Stoga je i procjena izgleda u uspjeh svakog od njih poput gatanja u talogu ispijene kave. Naizgled, najbolju (neki će prisnažiti i - povijesnu) priliku za naslov ima Hajduk. U završnicu natjecanja Splićani ulaze s prve pozicije, a naklonjen im je i raspored, jer izravne konkurente za naslov iščekuju - na Poljudu.
No, je li Hajduk doista tako blizu titule kako se naprečac čini? Na Poljudu financijsko poslovanje kriju "kao zmija noge", a navijači se snebivaju nad (negledljivim) igrama svojih ljubimaca. Stoga je krucijalno pitanje - može li Hajduk (na svim razinama) izdržati nesmiljeni pritisak? Nije nevažan podatak da "prgava familija" čeka naslov već dva desetljeća. Kako je netko duhovito primijetio - u međuvremenu se rodila Zrinka Ljutić, naučila skijati i osvojila Zlatni globus, a Hajduk je i nadalje "najveći klub" - bez titule!
Hajduk je i s aspekta struke najveći kuriozitet HNL-a: premda je splitski klub vodeći na tablici, Gattuso je uvjerljivo najkritiziraniji trener u dosadašnjem tijeku natjecanja. No, unatoč svakodnevnom "grintanju", navijači splitskog kluba vjerojatno bi "Režalu" oprostili sve počinjene gafove ako bi kraj prvenstva dočekao na prvom mjestu...
Premda, ako ćemo šire otvoriti vrata poljudske svlačionice, možemo bez ustručavanja ustvrditi da Hajduk nema igračku kvalitetu za iskorak na europskoj razini. Svaka taktička koncepcija vrti se oko pojave Marka Livaje, uz povremeno ukazivanje (kao ove nedjelje, protiv Šibenika) već pomalo zaboravljene lucidnosti Ivana Rakitića. Zamjetno je da - kako prvenstvo odmiče, nervoza na Poljudu raste poput plime...
Ovosezonski rezultati Rijeke postali su predmetom izučavanja nogometnih "znanstvenika". Poput nekog rijetkog prirodnog fenomena. Naime, uočena je začudna i nadasve iracionalna pojavnost: što više kvalitetnih nogometaša napušta Rujevicu, to Rijeka postiže bolje rezultate!?
Nakon što su prošlog ljeta rujevičku svlačionicu napustili - Marko Pjaca, Nediljko Labrović, Veldin Hodža, Franjo Ivanović, Jorge Obregon, Matej Mitrović, Emir Dilaver... listu izlaznih transfera Riječani su tijekom zimskog prijelaznog roka dopunili odlaskom Nike Galešića, Marca Pašalića, Ivana Smolčića, Josipa Posavca, Komnena Andrića, Stipe Perice... Pretkazanje lošijeg razdoblja činilo se poput zdravorazumskog razmišljanja. Nijedan organizam ne može se regenerirati u nekoliko mjeseci ako mu ukloniš toliko vitalnih organa (i nadomjestiš zamjenskima). Štoviše, odlukom klupskog vodstva, smijenjen je i trener Željko Sopić, spiritus movens rujevičke svlačionice i svojevrsni jamac šampionskih ambicija devastirane momčadi.
Predsjednik Damir Mišković medijima je plasirao "potrošenu priču" o Radomiru Đaloviću, "vojniku kluba" koji je strpljivo čekao i zaslužio svoju priliku. No, čak se i "gazda Miško" začudio kako je momčadi Rijeke dobro krenulo s "pomoćnim trenerom" (Đalović je prije inauguracije bio asistent petorici kolega). Međutim, riječki perpetuum mobile "raskrinkan" je protekle subote - u Koprivnici. Šampionski krešendo Rijeke potrajao je svega dvadesetak minuta. Je li momčad s Rujevice poklekla pod pritiskom vlastitih očekivanja, ili su limiti kvalitete igračkog kadra "izbili na površinu", u konačnici je svejedno. U trenucima "prijeloma utakmice", niti Đalovićeva taktička rješenja nisu se pokazala učinkovitima. Štoviše, promjena pozicija (više) igrača, kao da je ugušila ionako upitnu tečnost igre. Uoči posljednjeg kvartala natjecanja, za riječke šampionske aspiracije, zlokobno izgleda podatak da je u posljednje četiri utakmice momčad Radomira Đalovića osvojila svega pet bodova...
Kada bismo igru Dinama na gostovanju u Varaždinu trebali svesti na jednu riječ, ta bi bila - razočaranje! Dojam skromne prezentacije "modrih" upotpunila je i izjava Dinamova trenera Fabija Cannavara:
- Nakon ovakve utakmice moramo biti zadovoljni!
Čime bi to Dinamovi navijači trebali biti zadovoljni nakon viđenog u Varaždinu? Je li maksimirska momčad ponudila igru dostojnu prvaka? Nije! Je li nagovijestila da bi u nastavku natjecanja mogla biti bolja? Nije!
Nonsens Dinamova varaždinskog izdanja otkriva činjenica da je najbolji pojedinac u koncepciji Fabija Cannavara bio (osporavani) Samy Mmaee, igrač koji se uopće ne bi našao u sastavu da je maksimirski stožer imao na dispoziciji barem jednog od suspendiranih stopera (Galešić, Torrente).
Dodatna je otegotna okolnost za "modre" to što su u međusobnim razračunavanjima s izravnim suparnicima slabiji, pa je bodovni zaostatak formalno veći nego što to trenutačne brojke pokazuju (pet manje od Hajduka i četiri od Rijeke).
Svekoliki je dojam da bi u nadmetanju Hajduka, Rijeke i Dinama do završetka prvenstva dominantan (posljedično i odlučujući) utjecaj mogli imati sudionici u sporednim ulogama, poput Slavena Belupa, Varaždina, Lokomotive, Istre 1961..., uz prepoznatljiv trenerski rukopis Kovačevića, Šafarića, Garcije...
Komentari (0)