Najdužu suspenziju zbog događaja na terenu u povijesti HNL-a dobio je igrač Hrv. dragovoljca Robert Lončar zbog fizičkog napada na suca Darka Cvitkovića. Kažnjen je s 1,5 godinu zabrane igranja, a nakon žalbe sankcija mu je preinačena na godinu dana.

Nikad više nije igrao u Hrvatskoj ligi, tih godinu dana radio je kao trener u Hrvatskom dragovoljcu, a potom nastavio karijeru u Širokom Brijegu, gdje je danas direktor kampa. Za Lončara svi koji ga poznaju kažu da je krasan čovjek, miran i plemenit, a jako je skupo platio “žutu minutu”, trenutak slabosti. Propao mu je transfer u Sporting iz Lisabona.

- Kajem se, iskreno se kajem i sada dvadeset pet godina kasnije - kazao nam je Lončar ove subote, dan nakon izgreda Ante Ercega u dvoboju Istre i Rijeke...

- Znam da je Erceg pogriješio, kao što sam i ja pogriješio. Bio sam kriv, no ako je moguće, oni koji odlučuju neka budu uviđavni prema Ercegu.

Cvitanovićeva lastavica

Lončara smo na telefon uhvatili u Belgiji, stigao je zajedno s menadžerom Ivanom Jolićem na utakmicu Kortrijka u kojem sada igra njegov sin, nekadašnji veznjak Rijeke Stjepan Lončar. Uz belgijsku čokoladu i čaj od šumskog voća, prisjetio se te kobne utakmice Hrvatskog dragovoljca i tadašnje Croatije, inače Dinama, u sezoni 1997./98.

- Igor Cvitanović se sa 17 metara bacio lastavicom u kazneni prostor, a sudac Cvitković svirao je jedanaesterac za Croatiju. Naši su igrači skočili, bilo je naguravanja, ja sam zadnji pošao prema njemu. Zamahnuo sam rukom preko svih, nisam ga ni udario, dirnuo sam ga samo malo. Nije to bio izravan udarac šakom kako se pisalo. Nisam imao namjeru, u tom sam se trenutku izgubio. Ružna gesta. Čovjeku i njegovoj obitelji želim sve najbolje u životu. Nisam agresivan tip.

Cvitković je prijavio da mu je izbijen zub, završilo je to i na sudu, koji se toliko odužio da je na kraju odustao od tužbe.

- Žao mi je Ercega, to što je napravio nije sportski, nije trebao to učiniti, snosit će posljedice. Šteta jer radi se o jako kvalitetnom igraču. Ja sam svoju kaznu odradio, emocije nekad vode razum. To nije u redu, sudac je gazda na terenu, on odlučuje, a ti kao igrač moraš biti jak i izdržati to. Suci griješe, normalno, i svi mi griješimo. Molio bih da Erceg dobije što manju kaznu, da se razgovara s njim. Puno će izgubiti ako bude velika kazna. Bilo je tijekom desetljeća puno psovki i raznih incidenata. Kao što se suspendira igrače, trebalo bi i suce. Oni su morali svirati neke stvari kako su svirali, pogotovo je tako bilo u moje igračko doba. To nije u redu. Opet, za incident nije kriv sudac, nego ja. Vidio sam se u međuvremenu s Cvitkovićem i rukovao, iako nismo razgovarali.

Šest godina u uniformi

Mnogima nije bilo jasno da je Lončar to napravio jer znali su ga kao dobrog dečka.

- Morate znati kontekst toga vremena. Šest godina bio sam u uniformi, većinom na ratištu. Skinuo sam je 1997. i došao igrati u Hrvatsku. Onda se dogodilo da je na utakmici iz mene eksplodiralo sve to skupa, sve nepravde i strahote koje sam vidio i doživio. Dakako da to nije trebalo biti na nogometu. Ljudima nije jasno da sam ja to napravio, nije ni meni. Greška. Propao mi je transfer. Hrvatski dragovoljac me vidio na Kutiji šibica koju sam osvojio 1996. godine s ekipom Druge gardijske brigade HVO Škripari i zato me angažirao. Što reći, sudac je Bog na terenu, izgubio sam kompas, a pretpostavljam da se isto dogodilo Ercegu - zaključio je Robert Lončar. koji je bio vrlo dobar lijevi branič.