Po stručnim, ali i većinskim stavovima nogometaša, trenera i šire javnosti, Splićanin Duje Strukan je izrastao u najboljeg hrvatskog suca. Primjetno je iskoračio u proteklih godinu-dvije na planu autoriteta i osobnosti, samopouzdanja i, naravno, kvalitetne primjene pravila igre.

Strukan je u Kranjčevićevoj prošle subote sudio dvoboj Lokomotive i Osijeka. U finišu utakmice pokazao je crveni karton domaćem igraču Mariću, zbog neopreznog i opasnog starta na Jugoviću. Nakon toga je VAR Pajač pozvao Strukana da pogleda situaciju na ekranu, vjerojatno sugerirajući da je isključenje dvojbeno. No, Strukan je pogledao i ostao pri svojoj odluci. To ne bi trebalo čuditi, jer sudac je bio doslovno dva metra udaljen od duela i najbolje je mogao prosuditi o kakvom se startu radi.
Kako doznajemo, Strukan je zbog toga dobio slabiju ocjenu (kontrolor Draženko Kovačić) uslijed koje će morati pauzirati nekoliko utakmica! Je li to čudna odluka? Nije, ona je besmislena. Iz više razloga.

Nema sudačkog uvjerenja

Prije svega krenimo od činjenice da je sudac bio vrlo blizu događanju. Nitko bolje od njega ne može procijeniti tu situaciju. Kao drugo, govorimo o najboljem hrvatskom sucu, koji iskazuje odličnu formu i, što je primjetno, ne vuče repove za svojim nastupima. Kao treće, tko kažnjava najboljeg suca, sa (barem trenutno) najvećim autoritetom, zbog različitog mišljenja oko jednog kartona? Čim su mišljenja podijeljena, znači u najmanju ruku da ne postoji očita pogreška.

Naposljetku, ima li još uvijek slobodnog sudačkog uvjerenja o ičemu ili će se presude donositi izvan terena a sudac na terenu će ih samo sprovoditi?

VAR nije uveden da bi bio iznad suca, nego je vrlo jasno naznačeno da je sudac na terenu onaj koji presuđuje. Kad su greške očite (recimo zamjena kartoniranog igrača, jedanaesterac zbog prekršaja izvan 16 metara i drugo...) svaki će sudac logično to korigirati. No, ako se počne “sa strane” arbitrirati o procjenama ovakvih situacija, onda to više nije nogomet po pravilima, nego po subjektivnim uvjerenjima.

Jedino gore je ako se još selekcioniraju takvi postupci, pa nekome to vrijedi, drugima ne...

U redu čudnih situacija, nadalje, ide i odleđivanje statusa 40-godišnjeg Marija Zebeca. Taj je sudac u prošloj sezoni odsudio samo jednu utakmicu (srpanj 2022., Osijek - S. Belupo, treće kolo) i onda je bez nekog jasnog i javnog tumačenja marginaliziran. Zebec nije više sudio na terenima HNL-a (bio je u VAR-u) do kraja prvenstva.

Sada je, odjednom, Zebec reaktiviran i sudio je dvije utakmice (Rudeš - Osijek, Istra - Rudeš), da bi odmah dobio i super važan dvoboj koji slijedi između Osijeka i Dinama. Dvojbu se može postaviti ovako. Što je to učinio Zebec da je u punoj snazi (39) bio u nemilosti sudačkog vrha i preskočio godinu dana aktivnog suđenja na terenu ili što se sada promijenilo oko tog uzroka, da je opet u milosti i delegiran za tako složenu utakmicu...

Logiku u sudačkoj priči u Hrvata već se odavno može zanemariti u tumačenjima čudnih situacija. Kako nema ni jasnih obrazlaganja iz sudačke komisije, ostaju samo subjektivne procjene i dvojbe zašto se donose neke odluke. Na terenu, i izvan njega.

Jupiter i vol

To je u suglasju s opće prepoznatljivim selektivnim primjenama pravila unutar hrvatskog nogometa. U modi je trenutno da delegati utakmica ne čuju na nekim stadionima što 10-20 tisuća gledatelja glasno uvredljivo uzvikuje pa se zato ti krimeni ne nađu u zapisniku. A kako kažu disciplinci u HNS-u, što nije u zapisniku ne može se procesuirati. Zato se delegati jako puno čuju na nekim stadionima, gdje ima par stotina ili tisuća ljudi, pa revno popunjavaju zapisnik i doprinose punjenju proračuna HNS-a. Je li u redu da netko plaća kazne zbog prekršaja za kojeg drugi nije ni tretiran? Selekcija je po tom pitanju u domaćem nogometu evidentna.

Dovoljno je analizirati kao simboliku slučaj Erceg, koji jest zaslužio neke sankcije, ali sigurno nije ovaj “lov” kojeg suci upražnjavaju na njemu otkako je bio kažnjen zbog “trganja papirića suca”. Najnovija mu izjava, gdje se na to požalio, te negativno tretirao kvalitetu suđenja, prouzročilo je novu prijavu, koju je potpisao Bruno Marić, predsjednik SK, a koja se temelji na Kodeksu o ponašanju nogometnih aktera.

Nije sada presudno pitanje Erceg i njegov grijeh, nego je ključno zašto nisu po istom kodeksu prijavljeni oni (brojni) članovi nogometne organizacije koji su vrlo glasno javno (višestruko) vrijeđali druge aktere nogometa, klubove, spominjali krađe i slično. Bit je valjda u latinskoj poslovici - “quod licet Iovi, non licet bovi”, ili što bi se po hrvatskom folkloru prevelo, što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu.