Hrvatska U-19 reprezentacija nije se uspjela plasirati na Europsko prvenstvo. U tzv. Elitnom kolu u skupini s Rumunjskom, Islandom i Gruzijom zauzela je posljednje mjesto, a na skup najboljih Starog kontinenta plasirali su se prvoplasirani Rumunji, od koji smo poraženi s 1:2. Dobili smo samo Island (2:1), izgubili i od Gruzije (0:1).

Relativni pojmovi

Pitali smo izbornika te selekcije Josipa Šimunića koliki je to neuspjeh, je li razočaran neodlaskom na EP?

- Razočaranje je sigurno prisutno jer smo igrali kod kuće, a bili smo u skupini bez izraženog favorita, s momčadima s kojima možemo igrati. U tom kontekstu, razumijem da neki to vide kao neuspjeh, premda Hrvatska nema toliku bazu da bi trebala očekivati automatski plasman na završne turnire. Uostalom, u proteklih dvadeset godina Hrvatska je samo tri puta izborila završni turnir, s time da se Europsko prvenstvo igra svake godine. Vrlo konkretno, u 19 pokušaja imamo tri plasmana! Istodobno, naša A reprezentacija ostvarivala je zavidne uspjehe, uključujući srebro u Rusiji. Želim reći, za nas je primaran cilj razvoj igrača za A reprezentaciju, a pritom nema neke korelacije između plasmana na završne turnire u mlađim kategorijama i uspjeha u seniorskoj konkurenciji. Dakako da nam je želja biti što uspješniji u svakom natjecanju na kojem nastupamo jer se i tako razvija pobjednički mentalitet, ali Hrvatskoj nije lako u svakom godištu imati vrhunske talente na svim pozicijama. Uostalom, to vrijedi i za puno veće zemlje od nas. Primjerice, na Europsko prvenstvo nisu se plasirale niti momčadi koje tradicionalno vrhunski rade s mladima, poput Portugala i Belgije, branitelji naslova Španjolci... Što bi tek trebala reći Njemačka, zemlja s 80 milijuna ljudi, koja nije upisala niti jednu pobjedu, a izgubila je od Finske? To svakako ne znači da odmah cijeli njemački sustav ne valja. Po meni, uspjeh i neuspjeh relativni su pojmovi u ovim natjecanjima, što ne znači da bježim od odgovornosti, željeli smo plasman na Euro i istina je da u tome nismo uspjeli, a prvi je uvijek odgovoran izbornik - kazao nam je u uvodu Šimunić.

Što je pošlo po zlu, zašto nismo uspjeli?

- Za nas je ključna utakmica bila s Rumunjskom, koja je jako dobra reprezentacija. Mi smo u toj utakmici po svim pokazateljima, po statistici i po dojmu neutralnih promatrača, bili puno bolji, ali oni su svojih par šansi iskoristili, mi svoje nismo i to je u nogometu tako. U posljednjem kolu protiv Gruzije nismo više imali natjecateljski podražaj, pa je na kraju taj poraz pokvario dojam, ali od početka nam je bio plan da koristimo što više igrača jer samo zajedništvom se mogu postići pravi rezultati. Volio bih da smo dobili tu utakmicu s Rumunjskom, ali ne mogu pronaći jedan ili dva razloga zašto nismo. To je nogomet, dva dobra protivnika i tu presuđuju nijanse, trenutak inspiracije ili neka pogreška.

Pisalo se i pričalo da je ova generacija jako talentirana, je li to stvarno tako?

- Naravno da je talentirana. Duboko vjerujem da u svakom godištu Hrvatska ima talentiranu djecu jer to imamo u svojim genima, ali i zato što se s mladima od ranih nogu dobro radi u nogometnim školama, potom na selektivnim turnirima i u reprezentacijama. Ovaj rezultat nipošto ne znači da mnogi od ovih mladića neće uspjeti u seniorskom nogometu ili da među njima neće biti uspješnih A reprezentativaca, vjerujem da hoće. Opet bih ponovio... Rezultati reprezentacije u mlađim uzrastima ne koreliraju posebno s rezultatima seniorske selekcije. Primjerice, iz prve momčadi od sjajne generacije 1996. godišta (Halilović, Brodić, Roguljić, Josip Bašić, Murić), koja je imala odlične rezultate u mlađim uzrastima, imamo tek jednog standardnog A reprezentativca Duju Ćaletu-Cara, te vratara Ivu Grbića, koji je tada bio drugi golman. A s druge strane, koliko je važno kakvi su rezultati 2002. godišta ako iz njega dobijete jednog Joška Gvardiola, svjetsku klasu za idućih 15 godina? Generacija 1989. nije bila na velikim natjecanjima s mlađim uzrastima, a među njima je čak pet važnih, pa i ključnih Srebrnih - Perišić, Lovren, Vida, Badelj i Pivarić. Dečkima samo želim jedno, neka nastave marljivo raditi jer je to jedini put do uspjeha, koliko god zvučalo kao floskula. Ne znam niti jednog velikog igrača koji do svojih uspjeha nije došao prvenstveno zahvaljujući mukotrpnom radu.

Posvećeni procesu

Jesu li vam ljudi iz HNS-a postavili kao cilj plasman na Euro?

- HNS nije slučajno tako uspješan Savez kao što jest. Dvije medalje sa svjetskih prvenstava dovoljno govore o tome, kao i kontinuitet plasmana na velika natjecanja s kojim se malo tko može pohvaliti. Između ostaloga, HNS je uspješan jer je posvećen procesu te ocjenjuje proces, a ne samo završni rezultat jer on može ovisiti o puno toga. Važno je kako i što radiš i siguran sam da će me rukovodstvo Saveza ocjenjivati po mom radu, a ne po jednoj utakmici protiv Rumunjske.

Iz Dinama su vam stigle kritike da u prvoj utakmici s Islandom niste u prvu momčad stavili niti jednog igrača Dinama i da je to skroz neshvatljivo.

Nekorektan tajming

Kako komentirate reakciju iz Dinama? Sigurno ste imali razloga odlučiti zašto nije bilo dinamovaca u sastavu...

- Zaista nemam potrebe otvarati neke rovove s Dinamom. Izuzetno cijenim Dinamovu školu i doprinos koji je Dinamo dao svim uspjesima naših reprezentacija, uključujući izuzetan značaj za srebrnu generaciju. Za hrvatski nogomet je svakako jako važno da Dinamo nastavi “proizvoditi” istim tempom. Ipak, želim naglasiti da je bilo neprimjereno, rekao bih i nekorektno, nakon pobjede protiv Islanda, a dan prije najvažnije utakmice ove generacije protiv Rumunjske, što se u medijima otvorila ova priča. Čemu to? Znamo da Hrvatska postiže rezultate kada svi pušemo u isti rog, kada smo zajedno. To me razočaralo. Što bi Hajduk trebao reći, koji je imao manje pozvanih igrača od Dinama za ovu akciju, a oni su prvaci u tom uzrastu? Uostalom, to je podcjenjivački prema svim drugim klubovima i tim igračima, kakvu im onda to poruku šaljemo? Žao mi je zbog njih, a žao mi je i zbog dečkiju iz Dinama, koji su se ni krivi ni dužni našli pod tim povećalom. Takvi pritisci mogu samo rezultirati nekim podjelama, što ne vodi ničemu dobrome.

Šimunić je zaključio...

- Svoju igračku karijeru gradio sam dugo i mukotrpno i sve što sam postigao, postigao sam radom. Takav sam i takav ću biti i kao trener, pošten i neovisan. Ako ne mogu raditi posao neovisno, neću ga niti raditi. Meni nije važno kako se igrač zove, u kojem klubu igra, tko mu je trener, otac ili menadžer, već samo kako igra i kako se ponaša u reprezentaciji. Tako sam i sada donosio odluke, vodeći se isključivo interesima reprezentacije. Uostalom, radio bih protiv sebe da ne stavljam u ekipu najbolje što imam, zar ne? Nije za očekivati ni da će Dinamo imati u svakoj generaciji pet ili deset igrača za prvih 11 neke naše selekcije, što ne znači da već u idućem godištu ponovno neće dominirati. Razumijem da svatko brani svoje interese, pa tako i Dinamo, ali vjerujem da svatko tko me poznaje neće dovoditi u pitanje moj integritet, te želju i pravo da neovisno sastavljam momčad. Dečkima iz Dinama nije potreban taj oblik zaštite kluba. Neka se fokusiraju na rad i ne sumnjam da će isplivati jer imaju kvalitetu. Ponavljam, samo rad je put do uspjeha, dolazili vi iz Dinama, Hajduka, Osijeka, Rijeke ili Bayerna.