Nalazimo se pred posljednjom trećinom sezone Prve HNL. U idućih 12 kola, sukladno realnostima trenutka, znamo da će u Europu ići velika četvorka, a da je praktično HD na pragu druge lige.
Ostatak lige, pet klubova, igrat će rasterećeno glede statusa. Dakle, dvoboji velike četvorke bit će od osobite važnosti za epilog borbe za naslov prvaka. Do kraja sezone igrat će se 10 međusobnih derbija od kojih, vrlo zanimljivo, čak tri između Dinama i Hajduka. Nema dvojbe da će tih deset derbija biti vrlo napeto i uzbudljivo.
Takva natjecateljska neizvjenost na vrhu praktično je presedan 30 godina HNL-a. Jesu li suci spremni odgovoriti tom izazovu i nedvojbenom pritisku kojem će biti podvrgnuti?
S obzirom na događanja u prva tri kola 2022. godine jača dojam da rastući pritisak na sudačke odluke generira njihovu nesigurnost. Istodobno nije umanjen uvjerljiv dojam o neujednačenim kriterijima, što je kronični problem hrvatskog suđenja. Taj se dojam sve snažnije očituje i u korištenju VAR-a, odnosno neujednačenoj primjeni tehnološke asistencije sucima.
U dvije utakmice ovoga kola, u Puli i u Rijeci, imali smo dva maratonska provjeravanja (ne)ispravnosti postignutih pogodaka. U Puli je VAR čak pet minuta procjenjivao je li Abdallahijev intenzitet kontakta sa Žaperom sporan prije pogotka Galilee. U Rijeci je u nedjelju bilo još duže. VAR je provjeravao regularnost pogotka Šibenika zbog zaleđa, i tek nakon osam (!) minuta presuđeno je kako je gol neregularan! VAR protokol ne ograničava vremenski kontrolu spornog momenta "jer je točnost odluke važnija od vremena", ali kad bi se tako definiralo svaki "incident" koji iziskuje VAR, utakmica bi trajala 180 minuta...
Hrvatski suci međutim imaju problem i s primjenom matematički egzaktnih pokazatelja. Na Rujevici je VAR provjera trajala 8 minuta, ali je sudac produžio poluvrijeme za 6 minuta!?
Na utakmici u Puli uočeno je da je trećem pogotku Osijeka prethodilo zaleđe. No, tumači se kako je akcija bila dugačka, odnosno započeo je "drugi napad", pa se nakon postignutoga gola gostiju više ne može zbog zaleđa kroz kontrolu VAR-a opozvati akcija, odnosno poništiti gol.
U redu ako je to propisano, iako nije logično. No, u drugim europskim ligama svjedočimo da se golovi poništavaju i nakon dužih akcija poslije spornog događaja. Za ovaj kontekst recimo da je puštanje akcije bilo u redu.
Vraćamo se međutim na neujednačenost kriterija. Pomoćni sudac u Puli nije mahao zaleđe jer se valjda držao naputka da pusti akciju, ali u ovom slučaju nije bilo izgledne prilike za gol ili ulaza u kazneni prostor koji bi ga upućivao da čeka. Napadač se vraćao iz zaleđa i uključio se u akciju izvan kaznenoga prostora te ometao obrambenog igrača domaćih. Nekad se to maše, drugi put ne, tako se stvara konfuzija, slično kao i kod famozne priče "manjka intenziteta i lakih jedanaesteraca". Problem je što naši suci u svim varijantama nemaju isti pristup. Najočitije se to može prepoznati u pitanju sučevih nadoknada, gdje bi se trebalo najlakše dostići ujednačenost.
Sucima u HNL-u, budimo realni, nije nimalo jednostavno jer kultura sumnje i galame kada nekome to odgovara stalno je na dnevnom redu. Nekada se netko buni samo preventivno da bi stvorio pritisak za daljnje utakmice. No, to nije opravdanje da se pravilo selektivno provodi. Naposljetku, pitanje je kako se suci pripremaju, savjetuju, ako se stalno vrtimo u krug istih spornih tema.
Nije nikako dobro pred velike derbije i rasplete borbe za vrh da oni i dalje ne uspijevaju postići kakvu takvu uniformiranost u procjenama/odlukama. Štoviše, ova maratonska vijećanja uz kamere i VAR, kao da ukazuju na strah sudaca, neodlučne procjene i opterećenost reakcijama aktera na posljedične odluke.
Svejedno koji je povod, neodlučnost arbitara generira polemike i stvara još teže ozračje. A tek smo pred najvažnijim izazovima borbe za vrh, što znači da će pritisak javnosti, aktera, natjecateljska napetost biti sve veći i teži za suce.