Kad bismo odluke u hrvatskom nogometu gledali izolirano, bez hipoteke prošlih vremena, onda bi se oštećivanje bilo kojeg takmaca HNL-a moglo tretirati greškom kao sastavnim dijelom igre. Kad bi se greške gledale unutar društva u kojem se drži do reda u odnosima, zaduženjima i odgovornostima, gdje je standard i u javnoj komunikaciji na zavidnoj razini, onda se oko pogrešne nogometne odluke ne bi uzbudili ni akteri, a kamoli cijela država. Hrvatska je, međutim, zemlja specifičnih društvenih odnosa, (ne)reda u zaduženjima i odgovornostima. Nogomet je u ovoj državi samo preslika onog što se događa iza kulisa društvenih odnosa i nelogično je očekivati da bi mogao biti drugačiji…
Čim se u našem nogometu podigne razina neizvjesnosti u natjecanju, kao po prirodnom zakonu, odmah nastanu visoke tenzije. Prošle sezone je Osijek bio u suparništvu s Dinamom oko prvog mjesta i buknule su polemike, eter preplavile teške riječi, teorije urote, medijsko pumpanje za jednu ili drugu stranu. Ove sezone se suparništvo za vrh udvostručilo, pa su se sada u borbu za vrh uključili Rijeka i Hajduk. Nakon što su se, barem javno, umirili u Osijeku, podizanje tenzija počeli su hraniti iz Dinama i Rijeke, a na račun Osijeka i Hajduka. Nazvano je to benignom javnom zezancijom na standardima društvenih mreža, što bi možda bilo i prihvatljivije kada ovo, kako smo naveli, ne bi bilo društvo kakvo jest. U njemu je sve podložno sumnji, većina toga teoriji urote i nerijetko tome slijede neželjene posljedice u ponašanjima masa…
Hajduk je s ogromnom podrškom mase navijača i simpatizera iznimno važan barometar svih nogometnih odnosa, a dobrim dijelom i utjecaja na društvena kretanja. I kada je u ovoj sezoni natjecanje poprimilo realnost kandidature za naslov prvaka, intenzitet očekivanja i uzbuđenja Hajdukovog svijeta višestruko je ojačan. Simbolički rečeno vidjelo se to i u Kranjčevićevoj, koja odavno nije bila tako ispunjena kao u dvoboju Lokomotive i Hajduka. Navijača gostiju bilo je i više nego nedavno u kup-susretu istih suparnika jer su rezultati Bijelih, poglavito pobjeda u derbiju s Dinamom, dali još snažniji pečat vjerodostojnosti spomenutih šampionskih nadanja. Kad sudac Pejin nije dosudio očigledan kazneni udarac za Hajduk u sučevoj nadoknadi, kod 3:3 rezultata, bilo je jasno što nam slijedi. Rasplamsavanje u uvodu navedenih sumnji, promocija novih teorija urota i povratak na tvorničke postavke Prve HNL - dakle, sumnje u sve i svakoga. Sve dobro što se čini u ligi, pa čak i na planu boljeg suđenja, odmah pada u vodu nakon ovakvih gafova. Jer, do jučer se prethodne dvojbene situacije u sezoni, a tiču se Hajdukovih utakmica, nisu razvile u sumnje da ih se želi "zaustaviti", ali nakon ovog propusta u Kranjčevićevoj one se sada tretiraju u tom smjeru. Koliko su više ili manje točne, u krajnjem slučaju više nije važno. Razvile su se. Pritom treba imati na umu da se ovo Hajdukovo vodstvo prilično duže od prethodnih trudilo biti konstruktivno i u odnosu s čelnikom HNS-a "zalijevati2 atmosferu povjerenja. Samim time generirati mirnije reakcije okruženja...
Predsjednik Marijan Kustić je prihvatio takav privilegirani odnos komunikacije, iako nam se kao takav čini nogometno nelogičnim. Zašto bi bilo koji klub imao poseban odnos s HNS-ovim šefom? No, Kustić je i politički kadar, i kao takav, uzimajući u obzir ranije spomenutu važnost Hajdukova okruženja na društvena kretanja, odabrao je pragmatizam. Tako akteri politike tumače kompromise, sjenu nelogičnosti na odluke koje svijetle pred javnošću. No, nogomet je druga stvar. I zato politička tehnologija uglavnom generira sumnje unutar sporta koji bi trebao funkcionirati na što više bjelodanih argumenata, preciznim pravilima, egzaktnim pokazateljima. Jedino što bi trebalo biti neizvjesno jest igra i natjecanja na terenu, a da bi se dobio egzaktni rezultat. U nas je porastom intenziteta borbe za vrh, kao i kad se događa ona na dnu, opet vraćena atmosfera da je sve navedeno naopako posloženo. Ne kažemo da jest, ali začeta je sada takva atmosfera, što vam dođe u posljedicama na isto.
Ne znamo što mogu učiniti u HNS-u da poprave tu situaciju jer su već mnogo puta imali takve najave i inicijative, pa su se potrošile. Vidi se da je Kustić opterećen reakcijama Hajduka i okruženja, pa im stalno daje na važnosti i time što, primjerice, odmah osudi Bebeka zbog izjava. Vidi se da je Marić opterećen što će šef HNS-a u tom smislu poduzimati, pa požuruje propuste na štetu Hajduka odmah javno priznati. To je to "političko ponašanje", kompromisi. Umjesto logike poštivanja propisa, odgovornosti u provedbi i reda u ponašanjima. Svejedno o kome je riječ.
Gnjev iz Osijeka prošle sezone je kanaliziran jer nemaju snažan geopolitički odjek. Mogući gnjev iz splitskog okruženja sasvim je drugačija priča. Njega se držalo pod kontrolom jer je bio daleko od realnosti borbe za vrh. Sada kada je ojačao Hajduk, tepanja i priče o partnerstvu za iste ciljeve više nemaju efekta. Promijenili su se odnosi. A to najbolje ukazuje još jedna nuspojava, možda i najgora, oko nogometnih sumnjičenja i glasnog odjeka u javnosti. Brže-bolje oglasili su se, naime, ljudi koji se bave politikom po brdima i dolinama Lijepe Naše. Preuzeli su jezik ulice i gard radikalnih parola, toliko da i mase navijača i akteri nogometa djeluju, još uvijek, uljuđenijeg izražavanja. Ti akteri politike, naravno, kao hijene igraju na kartu dodvoravanja masi, kako za svoje interese, tako i za populističke mantre, u cilju nanošenja šteta akterima drugih političkih opcija. I zato je sigurno da će ovaj nedosuđeni penal iz Kranjčevićeve penalizirati odnose u HNL-ovom okruženju, taman kada su se mnogi raspjevali o nikad boljoj ligi i uzbudljivijoj sezoni. Tako to ide u društvu gdje je ključ svega biti protiv, važnije nego biti za nekoga ili nešto…