Pritisak i velika očekivanja nešto su s čime Hajdukovi igrači žive iz dana u dan. Bez obzira na snagu momčadi i realnost, navijači i čelnici kluba uvijek žele pobjede, golove i trofeje. Nije stoga lako igračima podnijeti taj pritisak, a možda je još teže pridošlicama, mladićima koji su došli iz drugih gradova ili država i od njih se očekuju da budu prava pojačanja za Bijele.
- Stigao sam iz Frankfurta koji je klub s tradicijom, ali je prisutna velika razlika zbog pritiska koji je u Splitu golem. Osjećaš ga na svakom koraku, pogotovo na utakmici. Bez obzira što ja na terenu razmišljam samo kako bolje odigrati i sasvim sam usredotočen, ovacije ili zvižduke ne možeš ne čuti. Mislim da je po tom pritisku prema igračima Hajduk zapravo hrvatski Bayern - smatra mladi veznjak Krešo Ljubičić.
Da je u Splitu posebno jak pritisak navijača prema igračima osjetio je na svojoj koži Anas Sharbini.
- To postoji svugdje, i u Rijeci se od nas tražilo da igramo dobro i postižemo dobre rezultate. No, činjenica da je to u Splitu još izraženije, posebno teško kad ti navijači nakon lošeg poteza ili promašene prilike počnu zviždati - govori Anas Sharbini.
Almir Turković ostao je zapamćen u navijačkom puku kao igrač lucidnosti i poteza, sjajnih asistencija i golova koji se ne zaboravljaju. I danas kada dođe u Split na turnir Četiri kafića, Almir redovito dobije ovacije.
- Meni je bilo lakše jer sam dugo prije dolaska u Hajduk igrao u Hrvatskoj te potom u Japanu. Zato mogu misliti kako je tim mladim igračima koji sada dolaze s dvadeset i kojom godinom, bez velikog iskustva, njima je znatno teže. Zato treba biti jako strpljiv, pričekati ih. Ja sam imao i sreće, odmah na prvoj utakmici sam zabio gol, u prvi pet kola sedam puta bio strijelac. Kad te tako krene, odmah te publika zavoli, odmah te svi tapšu, nakon toga je sve lakše - kaže Turković.