Kao i obično u Hrvata od jedne (ne)obične problematične institucionalne zavrzlame stvari prijeđu na poligon politike, strasne podjele sjevera i juga, patetičnog hrvatstva i populističkog zanovijetanja. Jasno je zašto. Svatko se tako busa o prsa kako mu treba i svi su naoko u pravu, a mase je tako lako zapaliti i odvesti u još jedan boj za narod svoj. To jest za interes svoj, za narod ćemo lako...
HNS je nisko i prkosno, kako dolikuje isključivim i vremešnim te posljedično ograničenim kadrovima, bahato objavio “rezoluciju”: svi za politiku koja štiti više od desetljeća nered u nogometu, zalijeva lobističke i osobne interese te diktira Hrvatsku (samo) u Zagrebu! Reakcija “ostale” Hrvatske, a ne samo splitske kako se to obično nameće, dovoljno je jasna i zrela u ukazivanju da je svima dozlogrdio jednointeresni HNS.
U Splitu su se, dakako, osovili na noge. Shvatljiva je njihova frustracija, godinama trpe dominaciju Dinama u natjecanju, institucijama i medijima. Općenito, kad je ljuti protivnik bolji dio uzroka leži i u vlastitim slabostima. To što su se Dinamo i Zdravko Mamić nametnuli posljednjih 5-6 godina, kao što su to činili Croatia i Canjuga prije 15-ak godina, dijelom je i krivica političkih i inih klimavaca i profitera iz Splita, koji nisu znali ili nisu htjeli pridonositi jačem Hajduku i poštenijem nogometu.
Da si ne lažemo, Hajdukove dominacije bile su na sličnim matricama jake momčadi ali i nametanja kadrova i volje u institucijama HNS-a, uz podršku institucija vlasti države, medija i(li) sudačke organizacije. Kad Dinamo ili Hajduk nisu bili u borbi, onda su se znali i udružiti na štetu trećih. Jer to su iste doktrine, samo je Dinamu lakše (češće) nametnuti u Zagrebu (vlasti) svoju nadmoć.
Kada se najmanje očekivalo (pod vodstvom Svaguše to jest Keruma), Hajduk je postao kompetitivan Dinamu. Posljedično rastu tenzije, svađe, podmetanja, zakulisne igre. Ništa novo, oni ionako uvijek misle na sebe a ne na interes nogometa. No, novost je da za taj svoj primitivni rat sada uprežu državnu reprezentaciju. Dok Mamić i primjerom Sammira pokazuje da ga ne brine mir reprezentacije već guranje što više svojih igrača, u Hajduku su se odjednom silno uzbudili zbog domaćinstva i zato ruše Markovića i HNS.
Točno je da je sramotno da Hrvatska 13 godina nije igrala kvalifikacijsku utakmicu na jedinom domaćem stadionu euro digniteta, u Splitu, kao što je međutim točno da je Poljud bio domaćin velikih reprezentacija ( Španjolska, Danska, Njemačka, Poljska, Brazil, Nizozemska) u prijateljskim ogledima. Stoga igrati na patetičnu kartu da djeca na jugu nisu upoznala Hrvatsku je tek jeftini populizam koji ukazuje da netko koristi državnu reprezentaciju (i to je nekorektno narušavanje atmosfere oko Vatrenih kao i Mamićevo guranje igrača) za svoje uske ciljeve.
Točno je da je ovaj HNS godinama skrbnik Dinamovih interesa i maćeha ne samo Hajduku, kako oni to vide, nego svima ostalima u Hrvatskoj! Nju ne čine samo Zagreb i Split, nego i Osijek, Rijeka, Vinkovci, Slavonski Brod, Pula i drugi . Kad se Dinamo i(li) Hajduk budu iskazivali borbom za ravnopravnost svih, a ne samo za sebe, onda ćemo im vjerovati da su napokon pogodili što je i njihov interes - skrb za hrvatski nogomet. Za početak u tom smislu bilo bi dosta da puste na miru jedinu hrvatsku poveznicu, reprezentaciju. Kako su krenuli i koliko su za destrukciju talentirani, rasturit će i tu svetinju.