Antonio Mirko Čolak, 26 godina, 188 centimetara mišića, svjetionik igre Rijeke. Ratnik i strijelac. S nožem u zubima napada suparničke stopere, zabija nogom i glavom. Kao što je to bio slučaj protiv Dinama. Dočekao je Štefuljevu loptu s lijeve strane i poslao je u lijevi Livakovićev kut. Bio je to jedini pogodak za veliku pobjedu nad prvakom. Čolak je stavio pečat na vizu za polufinale. Za mnom! - Čolakova je loptačka filozofija. Prvi jurišnik, jer faza obrane počinje od napadača...
Navijači kao inspiracija
Prije više od dvije godine ukazao se na Rujevici. Iz obitelji je iseljenika, rođen je u Ludwigsburgu. U vremenima kada svaki mladi igrač (i njegov roditelj!) traži afirmaciju i slavu izvan domovine, Antonio Mirko Čolak krenuo je u obrnutom smjeru. Vratio se - kući. Bolje rečeno, tamo gdje ga je vuklo srce, svojim korijenima...
- Nije to korak unazad, uvjeren sam da ću napraviti tri koraka naprijed. Rijeka mi je pružila veliku priliku. Da igram, pokažem svoju kvalitetu. Da se dokažem. Nije uvijek lako. Mislim da sam zaslužio priliku, a Rijeci vraćam dug golovima i asistencijama.
Prošli ste nekoliko njemačkih omladinskih škola, Freiburg, Stuttgart, Hoffenheim, Karlsruher... Igrali Bundesligu. Hrvatska realnost?
- Njemačka živi za nogomet, uvjeti su fenomenalni, stadioni puni, navijači stvaraju čaroliju. Ništa slabiji nisu naši navijači na Rujevici, dapače. Oni su moja inspiracija. Infrastruktura je za Hrvatsku drugi planet. Na zelenom travnjaku igrači su, u odnosu na našu scenu, vrhunski, svjetske klase. Rijetke su pogreške. Iskoristiti svaku prigodu. Druga neće doći...
Sjajno s Bišćanom
Tata Željko je iz Splita, mama Marija iz Imotskog, točnije iz mjesta Gornje Ogore, Općina Muć kod Sinja, i iz Ričica kod Imotskog.
- Imam dolje rodbine, posjetio sam sve, ali sada ne idem tako često.
Jednog dana ćete tamo napraviti kuću?
- Radije u Njemačkoj.
Rano ste počeli igrati nogomet?
- S četiri godine. Lopta je bila moja igračka. Tako je i ostalo. Zabavljam se. Sanjao sam da ću postati profesionalac. Sada živim u svojim snovima. Zahvaljujući Rijeci.
Puno ste promijenili klubova, zbog čega?
- Tražio sam priliku koju sam sada dobio u HNK Rijeka. Želio sam igrati. Klupa za rezervne igrače je tvrda i neudobna. Novac mi nikada nije bio primaran. Igrati ili - dalje... Bio sam u Hoffenheimu pa išao na posudbe. Dok se nije ukazala Rijeka. Želim se razvijati, igrati, zabijati golove. Rijeci sam zahvalan. Do sljedećeg koraka u karijeri.
U Hoffenheimu je trener bio Julian Nagelsmann, sada 36-godišnjak, trener Leipziga?
- Trener s vizijom. Vidi ono što neki treneri nakon trideset godine trenerske karijere tek shvate... Vođa je poput Kloppa, vuče cijelu ekipu. O njemu govore rezultati.
Promijenili ste i puno trenera. Tko je ostavio najveći dojam?
- Norbert Meier, stara škola, iz mojih početaka. Ne radi više. Prve sezone Bundeslige pružio mi priliku, savjetovao. Skidao je pritisak s mojih leđa, govorio mi je da uživam u nogometu. Što i danas činim... Zahvalio bih mu se. A sjajno je bilo raditi s Igorom Bišćanom. Simon Rožman me osvojio svojom filozofijom.
Tri trenera, Kek, Bišćan i Rožman u nešto više od dvije godine?
- Mijenja se način rada. Nakon pet Kekovih godina Bišćan je donio osvježenje. Drugi je bio način rada. Treninzi su bili eksplozivniji. Rožman radi puno na taktici, treninzi su u visokom ritmu. Sviđa mi je taj miks...
Ozračje inspirira
Rožman želi igrati napadački nogomet. Vama više odgovara u odnosu na bunker i kontranapad...
- Spreman sam za sve sustave. Više mi leži napadački nogomet, lopta je češće u mojoj blizini, ali nakon ove predstave protiv Dinama... Stajali smo defenzivnije i opet sam došao do svoje prigode. Prilagodili smo se. Čak smo sklopili pakt i s - burom...
Je li gol Dinamu na Rujevici u četvrtfinalu Kupa jedan od najdražih pogodaka u dresu Rijeke?
- Je, u pet utakmica protiv Dinama zabio sam tri gola. Kada sam zabio - dobili smo. Volim igrati protiv Dinama. Drukčije su to utakmice, igraš protiv najboljih u Hrvatskoj. Ozračje inspirira. Zato mi je svaki pogodak Dinamu izuzetno drag.
Posebice onaj prvi u finalu Kupa na pulskom stadionu Drosina?
- Rabuzinovo Sunce u čarobnoj pulskoj noći. Nezaboravno. Za sva vremena. Valja puno raditi na treninzima da bi se došlo u prigodu protiv momčadi kao što je Dinamo.
Štefulj se žali da mu niste platili piće za onaj centaršut?
- Nije istina. Platio san mu i ručak. Uostalom, ja sam ga proslavio... Stalno mu govorim neka samo nabacuje, a onda će se negdje pojaviti moja glava. Jednostavno rečeno, ako me pogodi, bit će - gol!
U četiri dana od tuge u Kranjčevićevoj i poraza od Lokomotive, do ludila slavlja u svlačionici poslije pobjede nad Dinamom?
- Ono u Kranjčevićevoj nije bila slika Rijeke. Pogledali smo se u ogledalo, jedan drugome u oči i - ušli u ring protiv prvaka. Bacili smo srce na travnjak igrajući jedan za drugoga. To je ono što smo radili na pripremama.
Tajna pobjede?
- Kolektiv. Pjesma iz svlačionice je Rijeka snova...
Sustav igre. Igrali ste s trojicom u zadnjoj liniji?
- Bili smo kompaktniji otraga. Ali znamo koliko smo kvalitetni u igri prema naprijed. Imamo brzu tranziciju. Pogledajte akciju kod gola...
Dobili ste Hajduk u Splitu 4:0, sada Dinamo za Kup. Kvaliteta postoji?
- Apsolutno. Ne smijemo toliko oscilirati. Svakoga možemo dobiti, ali paziti da ne prosipamo bodove na malim utakmicama. Želimo biti u vrhu, osvojiti drugo mjesto i izboriti kvalifikacije za Ligu prvaka.
Hajduk je pobjegao četiri boda?
- Sezona je duga, tek smo odradili 20 kola. Dvaput ćemo još igrati s Hajdukom. Drugo mjesto je naš cilj, ali i obrana Rabuzinova Sunca. Imamo kvalitetu.
Petković je najbolji
Osijek ima jednak broj bodova kao i Rijeka?
- Kvalitetna su momčad. Hajduk, Osijek, Lokomotiva... Borimo se za tri europska mjesta. Bit će velika borba.
Osijek ima dva napadača, Marića i Mancea, poput tebe?
- Ne znam... Ne znam koliko smo slični. Ne volim komentirati druge igrače. Drugačiji su igrači, igraju u drugom sustavu...
Što biste rekli za sebe?
- Prava sam “devetka”. Volim raditi za ekipu, ali i zabiti. Želim biti prvi strijelac. Da se pamte moji golovi.
Što biste trebali popraviti u svojoj igri? Mane?
- Bez mane sam... ha-ha... Ne znam. Dati gol više. U životu pričam samo o lijepim stvarima.
Osijek u polufinalu Kupa?
- Sve je moguće u Kupu. Dobro je da igramo na Rujevici. A želimo obraniti Sunce. Dinamo smo prošli, ali bit će žestoko protiv Slavonaca. Preko Osijeka do - Šibenika na finale!
Diego Costa ili Mario Mandžukić kao uzori?
- Obojica. Mandžukić je, nažalost, u Kataru, pa sam izgubio “vezu”. A Diego Costa je ozlijeđen. Njegov način igre me uvijek impresionirao. Prava “devetka”. Bori se. To su igračine.
Jedan gol ste zabili, pisali su, “a la Van Basten”?
- Jedan od najljepših golova u mojoj karijeri. I jako bitan. Za Darmstadt protiv Bremena (2:2).
Rijeka vas je osvojila, mislim na grad?
- Prelijepo. Živim u Kostreni. Dobro se osjećam, a to je tih 20 posto više pozitivne energije. Sa mnom je djevojka Diana. Studira ekonomiju putem interneta. Hrvatica je, ali rođena je u Frankfurtu.
Zabili ste osam golova. Marić ima 14, Oršić 11, Caktaš 9...
- Borit ću se do kraja. Marić nije neuhvatljiv.
Petković je zabio samo pet?
- U europskom Dinamu i reprezentaciji odradio je čudesan posao. Krenut će mu sada... Najbolji hrvatski napadač.
Jednom ste dobili Dalićev pretpoziv u reprezentaciju?
- Borit ću se i dalje... Želim onaj pravi poziv. Želim na Europsko prvenstvo. Golovima, oni su jedina deviza, otvaraju vrata reprezentacije. Borit ću se za priliku - zaključio je Čolak.
Liga Petice moj je san a engleska Premier liga je ipak ispred svih
Rijeka je otkupila vaš ugovor?
- Bio je to sretan dan. Kao da sam zabio - Dinamu! Rijeka mi je pružila priliku, u meni su vidjeli kvalitetu. Valjda je i klub u konačnici nešto profitirati kada budem odlazio.
Nova destinacija?
- Vidjet ćemo. Liga Petice moj je san. Iako, Engleska je ispred svih. Igra se svaki treći dan na najvišoj razini.
Gdje biste htjeli živjeti?
- U Frankfurtu. Nikad se ne zna, ali to je moj grad.