RIJEKA USPJEŠNA KAO LANI Niz od 15 pobjeda upućuje na još jednu čudesnu jesen

Sve još miriše na nju... Pjevao je legendarni Aki Rahimovski 1993. sa svojim Parnim valjkom stihove koji se mogu povezati i s trenutnim nogometnim zbivanjima na Kvarneru. Zaista, sve još miriše na nju... Lanjsku sezonu! Iako je u pjesmi neimenovana mlada dama otišla, a Aki “moli sate da se vrate”, Europska liga još nije napustila Rijeku. A neke stvari definitivno se ponavljaju, baš kao u onom filmu (Beskrajni dan, 1993.) gdje je u glavnoj ulozi uz mizantropa Billa Murraya - svizac. Još da se i rezultat ponovi...

Lakši rival nego lani

Naprimjer, euforija. Kantrida se, baš kao i pred otprilike 365 dana, kupa u loptačkom zadovoljstvu, iako tada nije bilo sjajnog pobjedničkog niza. Ipak, “raji” malo treba da se zapali... Pao je tada Prestatyn Town u 2. pretkolu, momčad koja bi se mučila u hrvatskom niželigaškom natjecanju, no Velšani su bili baš simpatični. Baš nešto kao i momci s Farskih otoka, iako pojedinci u Vikinguru imaju veće godišnje gaže od nekih - Riječana. Međutim, to ih nije zaustavljalo da povuku koji dim cigarete još znojni, u dresu i kopačkama. Nakon 90 minuta trčanja, tek su onda udahnuli malo svježeg zraka, da ne spominjemo popodnevni shopping i nekoliko rundi soka od hmelja...

Lani se prošla Žilina u idućem pretkolu, Nikola Pokrivač zabio je lijep pogodak s 20-ak metara za prolaz na gostovanju. Ove sezone ipak se više mučilo protiv Ferencvarosa, koji je mnogo uložio u momčad. No, Matjaž Kek sa svojom je vojskom preplivao Budimpeštu “k’o plitak potok”, ako ćemo citirati jednog istaknutog nogometnog djelatnika. Čekao se 2013. ždrijeb s velikom dozom strepnje, baš kao i danas. Kuglice su tada odlučile: Stuttgart! Šerif je svakako bolja opcija, ali, i tu se neke stvari “poklapaju”...

Nijemci ne da su tražili formu, nego je nisu mogli naći ni Hubbleovim teleskopom, što naravno ne umanjuje grandiozan riječki uspjeh. Bruno Labbadia došao je uoči prvog susreta na Kantridu, pa umirao od smijeha i hvatao se za stolac kada je upitan boji li se sa svoju budućnost u Njemačkoj u slučaju neuspjeha na Kantridi. Doduše, vjerojatno mu nije bilo do smijeha kada je uzvratni ogled na Mercedes Areni vodio zamjenik Thomas Schneider. Epilog svi znaju, Močinić za Mujanovića u 94. minuti, ludnica na krčkom aerodromu, doček na Korzu... Skupine Europske lige, najljepši dani nove riječke priče, ako se izuzmu dva trofeja.

Moldavci također nisu u najboljem nizu, ispali su iz Lige prvaka (Slovan Bratislava), a Vjačeslav Rusnac platio je ceh tom neuspjehu i omjeru 1-1-1 u nacionalnom prvenstvu. Domaći poraz (1:2) od Dacije iz Kišinjeva prelio je čašu strpljenja Viktora Gušana, bivšeg KGB-ovca i pravog šerifa u Tiraspolju gdje ga se, kaže Miral Samardžić, boje pogledati u oči. Ipak, čovjek je bar trenera zamijenio “na vrijeme”, vidjet ćemo hoće li Zoran Zekić kreirati... Senzaciju, iznenađenje? Ne, ne bi se prolaz Moldavaca tako okarakterizirao na Kantridi budući da se radi o podjednakim protivnicima, bez obzira što hrvatski strateg, logično, prebacuje lopticu pritiska na riječku stranu. No, ždrijeb je dobar čim ti u posljednjoj fazi uoči grupne skupine dođe protivnik “po mjeri”. A nisi bio nositelj...

Promjene u kadru

Ako Rijekin pristup bude pravi, a to nikada nije bilo upitno pod Kekovim vodstvom, a pogotovo ne bi trebalo biti upitno u play-offu Europske lige (!), onda bi kvaliteta, uigranost i organiziranost trebali doći do izražaja. Svaka čast Zekiću, ali trenersko iskustvo iz Maksimira (niželigaša, a ne Dinama) ne može se mjeriti sa CV-em kojeg potpisuje slovenski trener na Kantridi.

A kada već uspoređujemo Rijeku uoči Stuttgarta te Šerifa, igrački kadar je doživio poprilične promjene...