Jakov Puljić otputovao je u Poljsku gdje će danas odraditi liječničke preglede i postati novi igrač Jagiellonije. Time će biti okončana višetjedna trakavica oko njegova transfera od kojeg bi više trebao profitirati Puljić nego Rijeka.
Bijeli će na račun odštete inkasirati 500-tinjak tisuća eura uz mogućnost buduće zarade kroz postotak od transfera i ispunjavanje nekih klauzula, a Puljić dobiti novu priliku odvesti svoju karijeru na razinu koja se predviđala kada je u prosincu 2017. godine zabio pogodak Milanu i u riječkom dresu skrenuo pažnju na svoje mogućnosti. I Puljića je Rijeka dovela s namjerom da kvalitetu svoje izvedbe podigne na višu razinu i u budućnosti ostvari veliki transfer, ali nekada stvari ne idu zamišljenim putom...
Pa čak ni kada si ponajbolji klupski strijelac i asistent, jer ni nakon prošle sezone u kojoj je imao 17 pogodaka i 10 asistencija u 34 utakmice kroz tri natjecanja (HNL, Europa, Kup) Rijeka za Jakova Puljića nije dobila ponudu koja je prelazila milijun eura, a Puljić kontinuitet kojim bi se nametnuo i postao jedna od ključnih figura riječke momčadi.
Uteg riječkoj struci
Odakle transformacija od igrača koji je u prvom dijelu 2019. zabio 13 golova i dodao pet asistencija, do tek jednog pogotka i jedne asistencije u drugoj polovici godine? U ovom konkretnom slučaju traga je ostavila ozljeda trbušnog zida s kraja prošle i početka ove sezone, ali u Puljićevoj riječkoj epizodi veliku je ulogu igrao kontinuitet. Jednostavno, kada su svi igrači (na njegovoj poziciji) bili zdravi i spremni, Puljić kod tri trenera nije uspio izboriti status standardnog prvotimca. Očito se sa svojim karakteristikama nije uklopio u zahtjeve koje su od momčadi imali Matjaž Kek, Igor Bišćan i Simon Rožman jer jednostavno nije igrač koji u potrebnoj mjeri može donijeti visoki pritisak, agresiju i duel igru...
Njegove golgeterske sposobnosti nisu uopće sporne što je puno puta i pokazao, golmani Rijeke su često isticali da je njegove udarce najteže braniti, već je jednostavno profil igrača koji se nije uklapao u ono što je riječka struka tražila. Puljić nije prva špica, a nije se uspio nametnuti ni na Andrijaševićevoj poziciji koja mu je, činilo se, bila namijenjena kada je ovaj poslije šampionske sezone otišao u Belgiju. Tako umjesto “jednog boljeg Andrijaševića” kako mu se predviđalo, postao je igrač koji je na neki način bio uteg riječkoj struci koja ga sve češće nije koristila.
I zbog toga je dobra stvar što se “ukazala” Jagiellonia i dala priliku Puljiću priliku da dokaže kako Rijekina struka nije na pravi način koristila njegov talent. Neki su, poput Oršića, u tome i uspjeli pa obilaznim putem došli tamo gdje prema svom potencijalu i pripadaju.