Duboko su udahnuli zrak nogometaši Lokomotive i uvjerljivom 4:0 (2:0) pobjedom protiv Varaždina definitivno su se vratili u tešku borbu za ostanak u ligi. Kad je bilo najteže, kad je bilo najvažnije, Lokosi su “pokazali zube”, prekinuli su negativne nizove (šest poraza, pet utakmica bez postignutog pogotka...) i napunili mrežu izravnog suparnika u toj grčevitoj utrci za očuvanje prvoligaškog statusa.

Bila je ovo prva utakmica nakon 6. ožujka i 0:0 remija u Koprivnici u kojoj Lokomotiva napokon nije primila pogodak! Defenzivni je blok doista dobro funkcionirao, gola je statistika bila na strani Varaždina, ali gosti su stvorili tek dvije-tri prilike. Statistika, stara dobra nogometna “lažljivica”...

Trener vizionar

S druge, pak, strane, Lokosi su bili neuobičajeno efikasni, asistencija Malešu, potom i pogodak, prometnuli su srednjeg braniča Papadopoulosa u junaka prvoga dijela, ali je na kraju epitet igrača utakmice zasluženo ponio nadareni 17-godišnjak, Roko Šimić, koji je u igru ušao u 68. minuti. I do kraja je zabio dva pogotka...
- Kad sam ulazio u igru, trener Toplak mi je rekao: “Ne boj se, igrat ćeš na desnoj strani. I ne zaboravi na obrambene zadaće, ne dopusti lijevom braniču gostiju odlazak u napad. A u napadačkom dijelu ionako ćeš zabiti gol, to znam, inače te ne bih ni uvodio!” Trener je, eto, bio vizionar, ha, ha, pogledao sam ga čim sam postigao pogodak, mnogo mi znači što vjeruje u mene - rekao nam je presretni Roko Šimić nakon prva dva prvoligaška pogotka.

Potom je dodao:
- Dugo sam čekao taj prvijenac i nagrađen sam za sav uloženi trud. Privikavam se na seniorski nogomet, zadovoljan sam, iako znam da mogu i moram biti još znatno bolji. Zahvalan sam momčadi, dečki imaju povjerenje u mene i bez njih ne bih ni ja dobro igrao. Teško nam je, ali nadam se da je pobjeda protiv Varaždina bila naša prekretnica i da ćemo sad ući u pozitivni niz.

Na vama je bio prekršaj za kazneni udarac. Nepisano nogometno pravilo govori da igrač na kojemu je bio taj prekršaj ne izvodi kazneni udarac, međutim, vi ste ipak uzeli loptu?
- Ne priznajem ta nepisana pravila! Možda sam, iskreno, bio malo previše drzak kad sam uzeo tu loptu i rekao da ću pucati, ali osjećao sam da ću zabiti gol! Volim preuzimati odgovornost, trebao mi je taj pogodak da probijem barijeru i više nemam pritisak, nisam više napadač koji ne zabija golove. Eto, dvije minute kasnije zabio sam i drugi, izdržao sam dva duela prije udarca s 18 metara, koji baš i nije bio jak, ali je zato bio precizan. Uvijek ću pamtiti tu srijedu i stvarno sam uvjeren da je ovo bio prvi korak prema našem ostanku u ligi - rekao je Šimić

Gol posvetio Eliš

Lokomotivin napadač na kraju je istaknuo...
- Prvoligaški sam prvijenac posvetio našoj dragoj Eliš, prekrasnoj gospođi, našoj bivšoj obiteljskoj domaćici, Elismar Medeiros Gomes. Na žalost, preminula je prije tri i pol godine. Ta je divna Brazilka praktički bila dio naše obitelji, bila nam je majka, sestra i prijateljica, živjela je s nama od mog rođenja u Milanu. I uvijek mi je govorila da njoj moram posvetiti prvi prvoligaški gol! I eto, Eliš, ovo je za tebe, znam da si ponosna na mene - sjetno nam je rekao Šimić.