Jeffren Isaac Suarez Bermudez, ili jednostavno Jeffren, veliko je pojačanje Slavena Belupa. Igrač odrastao u Barceloninoj La Masiji, s tri naslova La Lige i trofejom Lige prvaka, s dvije zlatne medalje za mlade španjolske reprezentacije, u veljači se pojavio u Koprivnici i izazvao veliko zanimanje hrvatskih medija, a njegov je transfer imao odjeka i u Španjolskoj.
Jeffren je za naš list progovorio o mnogim temama, od Barcelone i Messija pa do Slavena Belupa i aktualne situacije u kojoj je nogomet stao. Ovaj 32-godišnji ofenzivac rođen je u Venezueli, no njegova je obitelj preselila na Tenerife dok mu je bilo tek godinu dana. Otac mu je vozač kamiona, a majka domaćica. Jeff ima i mlađeg brata koji je osobni trener te sestru koja studira, a oboje žive u Španjolskoj. Kaže kako je on sam najzaslužniji što se počeo baviti nogometom.
- Počeo sam igrati sa 6-7 godina, ali bilo je to više kao hobi kojeg je inicirao moj bratić Javi, dok smo moj brat i ja uglavnom provodili vrijeme igrajući se na ulici vozeći bicikl i slično. No, počeo sam trenirati u vrlo ranoj dobi i do danas nisam prestao - rekao je dobro raspoloženi Jeffren.
Želio me i Real
Sa 16 godina stigao je poziv iz čuvene Barcelonine škole La Masije.
- U tom sam razdoblju imao razne ponude. Za mene se zanimao Real Madrid i još neki španjolski klubovi, ali smatram kako je poziv iz Barcelone bio važan jer sam ga vidio kao mogućnost napretka i put za ulazak u Prvu ligu.
Što je to toliko posebno u La Masiji? Čemu se pridaje posebna pažnja?
- Ponajprije je to poniznost, da te od malih nogu nauče biti osobom, i mislim kako upravo to karakterizira Barcelonu i njenu školu. Prvo netko treba biti dobra osoba, a tek kasnije na red dolazi nogomet.
Nakon “diplome” na La Masiji, tri sezone proveo je u prvoj momčadi katalonskog giganta. Kako to izgleda u društvu zvijezda kao što su Messi, Xavi, Iniesta i ostali?
- Najviše pozornosti posvećuje se osobnom napretku. Moraš biti dobra osoba, a zatim se posvetiti svom položaju u igri. Bio sam privilegiran što sam mogao biti tamo s najboljim igračima, jer za mene su oni najbolji na svijetu. To je neki drugi svijet, nogomet se gleda na potpuno drugačiji način. Mnogo sam naučio. Svakodnevno sam učio kakav je nogomet, njegove zakone, kako je to igrati s tako važnim igračima.
Koliko je na vaš razvoj utjecao Pep Guardiola?
- On je bio jedan od najboljih trenera koje sam imao. Mnogo sam naučio od njega. Upoznao sam ga kada sam igrao za drugu momčad Barcelone u Drugoj ligi. Ostao mi je u lijepom sjećanju i zasigurno ću ga još dugo pamtiti. Kao mlad bio sam stvarno jako brz igrač, a tu svoju brzinu nisam znao na pravi način kontrolirati. Guardiola me tome naučio, a i kasnije sam jako dobro izvršavao sve što je od mene tražio. I njemu se svidjelo kako ja, kao tako mladi igrač, brzo upijam sve pokrete i ispunjavam sve njegove zahtjeve.
Htio sam više minuta
Kaže Jeffren kako je bio dobar sa svima u Barceloni. No, s nekima se ipak više družio.
- Gotovo sam uvijek provodio najviše vremena s Messijem, Danijem Alvesom, Pintom, Henryjem i Abidalom. No, zapravo smo svi međusobno bili u dobrim odnosima, bili smo poput obitelji. I danas sam često u kontaktu s Alvesom i Abidalom...
Zašto niste dulje ostali u Barceloni?
- Bio sam relativno mlad igrač, imao sam 23 i htio sam igrati više minuta. U posljednjoj godini u Barceloni su mi se zaredale ozljede koje su me sprečavale da više igram. Samo sam želio igrati, nisam mislio na novac, pa je to zapravo bio razlog zašto sam odlučio otići iz Barcelone.
Jednom prilikom rekli ste da je život u Barceloni kao u balonu. Zašto je to tako?
- Zato jer ti u Barceloni imaš sve. Na prvu se ne čini tako, ali tamo imaš sve što trebaš. Ponekad moraš biti odvojen od ljudi jer se žele fotografirati s tobom, i tako to i o tebi ovisi kad ćeš im udovoljiti ili ne. No, smatram to balončićem, jer si u najboljem klubu, nema boljeg od Barcelone. Kao da si na nekom oblaku ili na najboljem mjestu na svijetu...
Kako vidite Barcelonu danas?
- Vidim kako na utakmicama pate više nego je uobičajeno, ali to ne prestaje biti Barcelona i nadam se da dolaze bolja vremena za klub.
Smatrate li i vi da momčad previše ovisi o Messiju?
- Postoje utakmice koje ovise o njemu, i često zahvaljujući njemu uspiju riješiti utakmicu i plasirati se dalje. Ima tamo još puno dobrih igrača, ali Messi većinom spašava situacije na utakmicama. Osim toga, i njegova prisutnost na terenu ulijeva više povjerenja i sigurnosti ostalim igračima.
Upoznali ste Messija prije desetak godina, praktički na početku karijere. Koliko se do danas promijenio argentinski genijalac?
- Prije je, normalno, bio mlađi i brži, i postizao je što je htio. Današnji Messi je inteligentan, sad već u pomalo veteranskim godinama. Sada više igra za klub, u tome se raspoznaje koliko je velik igrač.
Kako je izgledao vaš život nakon Barcelone? Gdje ste igrali najbolje, gdje ste se najbolje osjećali?
- Nakon Barcelone sam izašao iz onog balončića u kojem sam živio i zapravo se vratio u stvarnost. Nije bilo lako, jer sam izašao iz kluba u kojem sam igrao pravi nogomet, a onda sam zapao u klub (Sporting Lisabon, nap. a.) gdje se ne igra toliko na posjed, već više na duge lopte. Smatram da sam najbolje igrao u Grasshopperu. Tamo sam se kao igrač osjećao važno i dobro. Igrao sam svoju poziciju na svim utakmicama, pomagao klubu zabijajući važne golove, i tamo sam nakon Barcelone doživio najbolje trenutke u svojoj karijeri.
Šteta zbog prekida
Kakvi su dojmovi o Slavenu Belupu, suigračima i treneru?
- Isprva mi je bilo poprilično teško jer, kao što znate, dugo nisam igrao, ali danas sam jako sretan i znam da sam donio ispravnu odluku da dođem ovdje. Dobro se osjećam u momčadi i sa stručnim stožerom, i samo je nedostajalo da počnem zabijati golove. Bili smo na dobrom putu da budemo što bolji, šteta što je prvenstvo prekinuto, ali svima je sada tako...
Vaš dolazak u Slaven Belupo predstavljao je veliko iznenađenje. Kako to da ste uopće stigli ovdje, jesu li vas tražili i drugi klubovi?
- Da, mnogo se klubova zanimalo za mene iz raznih zemalja. No, došao sam ovdje jer sam od svog bivšeg suigrača iz Grasshoppera Marka Bašića čuo sve najbolje o treneru Tomislavu Stipiću. Povjerenje koje mi je trener ulio prilikom našeg prvog razgovora nešto je što svaki igrač priželjkuje. Ta odluka nije bila jednostavna, jer sam ovdje u prvi čas stigao sam, bez obitelji, ali smatram kako je bila ispravna jer se osjećam dobro.
Supruga mu je i menadžerica, prethodni su mi uzimali previše novca
Koronavirus je uspio zaustaviti nogomet. Kako vi gledate na otkazivanje utakmica i stopiranje ligaških natjecanja diljem Europe?
- Smatram da je u Hrvatskoj stanje još donekle dobro, za razliku od Španjolske i drugih zemalja gdje je velik broj zaraženih i umrlih. Zdravlje je najvažnije, sve drugo može čekati. U Hrvatskoj se osjećam sigurno. Ovdje su sa mnom supruga i četverogodišnji sin, ostat će sa mnom, lakše mi je dok su tu nego da sam morao biti sam. Nadamo se što skorijem smirivanju situacije i povratku nogometu.
Supruga vam je ujedno i menadžerica?
- Da, tako smo odlučili. Bivši menadžeri uzimali su mi previše novca, a nisam bio zadovoljan kako su radili posao - objasnio je Jeffren.