Sharbini i Tomečak: 'Šerif je opasan, ali na Kantridi nismo izgubili godinu i pol...'

Svejedno, koliko je odigrao, kako je odigrao, Anas Sharbini na Kantridi je uvijek - marka. Nakon novinara na izlazu iz svlačionica dočekalo ga je 20-ak klinaca, prilično glasnih budući da je za njih fotografija s riječkim kapetanom neprocjenjiva uspomena. Sharba je stoički i sa smiješkom sve “otrpio”, nije mu bilo teško. Na Grobniku, u njegovoj “oazi”, tu večer nastupao je Marko Perković iliti samoprozvani Thompson. Nije otišao, ne smije, ujutro je na rasporedu bio regeneracijski trening. A i da smije, nije to njegova glazba. Matjaž Kek ne dopušta apsolutno nikakva iskakanja iz kolektiva, možda je baš to razlog što se češće ne viđaju Anasovi sprintovi, ubačaji, prepoznatljivi udarci... Danas Sharbini, s druge strane, možda igra najzreliji nogomet karijere prihvaćajući obvezne zahtjeve u igri. A slovenski trener igra toplo-hladno s njim, održavajući ga napetim. Baš kao vrijeme na Kvarneru, malo kiša, malo Sunce...

- Evo, danas su vremenske prilike očito bile povoljne za mene - našalio se Anas nakon lagane pobjede protiv Belupa.

- Sto utakmica sam skupio u riječkom dresu, lijep jubilej, moram reći da je brzo prošlo ha-ha... Nadam se da će ih biti još mnogo.

Koliko? 100, 200, 300?

- Barem 200! Ali, većina na novoj Kantridi, nadam se. Što se utakmice tiče, u 10 minuta smo riješili pitanje pobjednika, a cijelo vrijeme smo dominirali i bili bolji što se od nas očekuje na domaćem terenu. Uvijek je lakše igrati kada na početku “otvorimo” defenzivno orijentiranog protivnika. Nastavili smo taj lijepi niz...

Petnaest uzastopnih pobjeda zaista nije nešto što se događa čak ni na periodičnoj bazi u sportskom svijetu.

- Uvijek postavljate ista pitanja, samo se ova brojka mijenja - nasmiješio se. - Lijepo je to, svaki idući protivnik želi to srušiti, a na nama je da samo tako nastavimo. Odradili smo odlične ljetne pripreme, izgledamo moćno i kvalitetno.

Regija već danima živi za četvrtak navečer i ogled protiv Šerifa. Stječe se dojam, a i Moldavci to “guraju”, da je Rijeka - favorit.

- Još nismo pričali niti dobili informacije o Moldavcima, pa ne bih volio komentirati. Sigurno da će biti teško, ali spremit ćemo se za njih kao i za svakog protivnika. Valjda će nam Miral nešto otkriti...

Imaju novog trenera, bivšeg igrača Rijeke. Sa Zoranom Zekićem niste dijelili svlačionicu?

- Jesam, kako ne, zajedno smo grijali klupu te sezone, ja kao mlad igrač, on je došao kao pojačanje. Nije mu išlo na Kantridi, ali sjećam ga se kao odličnog napadača, imao je dobre sezone prije negoli je došao. Nadam se da će nastaviti s takvom tradicijom, valjda neće sad “proraditi”.

A što vremenska prognoza kaže za četvrtak navečer?

- Ne znam, trener će odlučiti, ha-ha...

Elvis Scoria nakon susreta je naglasio kako je znao da su bekovi (Tomečak i Leovac) bitni za riječku igru, nastojao je na to pripremiti momčad, ali baš je desni bek Bijelih zabio prvi pogodak što se i ne događa tako često. Usput, Tomečak se ošišao, sada izgleda kao opasni tip s gotovo “nulericom” na glavi. Valjda je supruga Ana odobrila?

- Vojnički režim... Dobro je prošlo, prošla dva puta kada sam se ovako ošišao, slomili su mi nos na utakmici. Da, inače bi trebalo biti obrnuto, ja sam tu da nabacujem Adisu, a ne on meni. Srećom, pratio sam akciju, osjećao gdje bi mogla doći lopta. Krama je završio priču s dva lijepa pogotka, kasnije je bilo lakše, mogli smo kalkulirati s tempom, sačuvati nešto snage za Europu. Dobra uvertira, dodatno smo se napunili samopouzdanjem.

Gosti iz Tiraspolja slavili su ovog vikenda sa 0:1 kod Costulenija, dolaze kao prijetnja vašem pobjedničkom nizu?

- Sve je to OK, ali ne živi se od prošlih utakmica, nego od svake sljedeće. Ne zaboravite, na Kantridi nismo izgubili već godinu i pol, treba sa svim tim serijama nastaviti jer je Šerif kvalitetna momčad protiv koje nas čeka teških 180 minuta. Sjećam ih se još iz Dinamovog dresa, ali mnogo su igrača promijenili u odnosu na te dane - završio je Ivan Tomečak, još jedan koji se dolaskom na Kantridu via Maksimir - preporodio. Ili samo počeo igrati onako kako je zapravo uvijek znao i mogao.