Dinamova odvažnost da pred punim Poljudom odigra na pobjedu, Gavranovićevo korištenje pogrešaka domaćina i Kopićeva loša odluka kad je izvadio Futacsa već nakon sat vremena igre, odlučili su derbi. Dinamo je opet prvak, a Hajduk ima za čime žaliti.
Što je Dinamo imao? Španere Gavranovića i Soudanija prije svih, čiji su sitni vez i pojedinačni potezi lomili obranu domaćina i odličnog golmana Livakovića. Znao je iskoristiti što se ponudilo. Ušao je mirno, otupio zanos Hajduka koji je gradio i na euforiji na tribinama.
Prava ideja
Gdje je patio? Defenzivna igra Ademija i Doumbije javila se kao prvi problem. Hajdukovci su im više puta ušli između vezne i obrambene linije, a potom je procurilo po bokovima, jer Hajrović i Soudani ležernim pristupom u defenzivi otvorili su vrata Bijelima, koji su lagano dolazili do centaršutova s krila i šansi.
Koje je Livaković bravurozno skidao ili su promašivali. Modri su pali i u snazi, vidjelo se da neki igrači nisu fizički dovoljno spremni za jak ritam svih 90 minuta.
Kako se Hajduk postavio? Agresivno, ali ne jurnjavom htio je zavladati terenom, uspio je tek nakon izjednačujućeg gola Caktaša iz slobodnog udarca. Našao je “meko tkivo“ Dinama u drugom poluvremenu i stvorio niz šansi ubačajima i pretežno udarcima glavom. Zašto je izgubio? Zbog pogrešaka koje je radio i Dinamo, ali ih nije skupo platio. Pa gol Dinama za 2:1 težak je kiks Saida, koji je promašio loptu, a iz dobrih šansi nisu poentirali.
Hajduk i Dinamo odigrali su utakmicu u visokom tempu, ne i s velikom preciznošću izvedbe. Jurčević je dobio Kopića jer modri trener rješavao je probleme koliko je mogao. Kopić je u načelu imao dobru ideju, čak je u jednom trenutku i dominirao po boku, što mu je i bio plan, ali kiksao je zamjenom Futacsa.
Uveo je Tičinovića, a nastavio jednako igrati, centaršutovima. No, pred vratima više nije bilo “nebodera“ kojeg bi se ciljalo loptom. Najopasnije je do kraja zaprijetio Nižić nakon kornera. Kad je Futacs izašao, a bez obzira što nije posve fit nije odavao dojam da ne može barem još 10-15 minuta, Hajduk je zapravo ostao bez najjače karte. Daleko bi mu bolje bilo da je maknuo na klupu smušenog Saida.
Hajduk je bio nešto agresivniji, ali Dinamo je nalazio pukotine u njegovoj defenzivi. Akcijama na Soudanija i individualnim potezima dolazio je do kaznenog prostora i napravio nekoliko šansi, Soudani, Gavranović i Hajrović ušali su raspoloženo za nadmetanje, ne i dovoljno precizno, jer Modri su mogli voditi i uvjerljivije nego 1:0.
Dobar tempo
No, pogodak Caktaša okrenuo je kazaljku “sigurnost“ na domaću stranu. Hajduk, čiji je nogomet bio orijentiran na Futacsa i Gyurcsa, počeo je dominirati između Dinamovih linija.
U takvoj paleti boja nedostajala je samo jedna - više povezanost akcija. Treneri se nisu skrivali iza čvrstoga garda, tempa je bilo. Napetosti također, poneki detalj mogao je okrenuti rezultat na drugu stranu, no dojam je da je Dinamo i dalje zreliji. I to je na kraju znao naplatiti u izravnoj borbi za prvo mjesto.
