El Arabi Hilal Soudani ima poseban status u Maksimiru. Baš onakav kakav zaslužuje. Evo jednog zgodnog primjera. Ispod južne maksimirske tribine veliko je parkiralište za Dinamove nogometaše. Ima mjesta, svatko parkira gdje želi. Vaš reporter jučer je stigao na dogovoreni razgovor s najboljim španerom Modrih i na praznom parkiralištu zaustavio svoj automobil. Istog trenutka doletio je čuvar i kazao: “Oprostite, parkirajte gdje god hoćete, samo ne tu, to je Soudanijevo mjesto.”
Samo da dobijemo
Kad smo mu ispričali što se dogodilo, sjajni Dinamov napadač prasnuo je u smijeh....
- Ha-ha... Dobro, za novinare ne važi, ali za ostale svakako.
Bio je sjajno raspoložen, kako i ne bi, već na startu proljeća u Gradskom vrtu po tko zna koji put pokazao je svoju vrhunsku nogometnu vještinu.
- Eto, znam koje ćete mi prvo pitanje postaviti... Dakle, ono glasi: Hoćete li u derbiju opravdati nadimak Mr. Derby? To pitanje dobijem prije svakog derbija s Rijekom ili Hajdukom, ha-ha...
Pa dobro, pogodio je...
- Jasno, za svakog igrača su derbiji posebna motivacija, svi želimo baš u tim utakmicama ponuditi sve najbolje što znamo. Prema tome, nadam se da ću u nedjelju opravdati taj nadimak, igrati dobro, zabiti pogodak Hajduku i opet u ponedjeljak ujutro u novinama pokraj svog imena vidjeti da sam Mr. Derby!
Kažemo mu da bi se u nedjelju mogao upisati u Dinamovu povijest. Naime, do sada je u derbijima s Hajdukom zabio pet pogodaka, ako zabije dva, izjednačit će se s Eduardom da Silvom kojih ih je zabio sedam, a ako mu krene još bolje, može ga i prestići.
- Ne razmišljam o tim stvarima. Prije svega igram za momčad. Meni je na kraju najvažnije da ostvarimo dobar rezultat i da igram dobro. Jasno, ako se dogodi da zabijem dva-tri gola, da uđem u povijest kao igrač Dinama koji je najviše zabio Hajduku, bit ću jako sretan. No ponavljam, to nisu priče koje me zanimaju, mene zanima samo da mi u nedjelju pobijedimo Hajduk.
Pričali smo sa Soudanijem o utakmici u Osijeku gdje je igrao sjajno, ali i kompletna momčad djelovala je većim dijelom utakmice jako dobro.
- Ne smijemo zaboraviti da smo zaista fantastično radili na pripremama, a to nije floskula. Taj naš vrhunski rad manifestirao se u Osijeku. Trener je nakon povratka iz Turske vrhunski tempirao formu. Smanjio je zahtjeve i rad na treningu, tako da smo imali vremena za rekuperaciju. To se dobro vidjelo u Osijeku. Svi smo se tjelesno osjećali fantastično.
Inače, otkada je u Dinamu, ovo su mu bile treće zimske pripreme, ostale nije odradio jer je bio na raspolaganju reprezentaciji Alžira.
- Jako mi dobro dođu te zimske pripreme. Znao sam često imati probleme s nekim sitnim ozljedama kad nisam prošao zimske pripreme. Kad sam ih odradio, nikad nisam imao problema. Sad je, hvala Alahu, sve dobro.
Tužan zbog Foresta
Znamo da je želio otići u Nottingham Forest, imao je konkretnu ponudu, ali ga Dinamo nije pustio. Neki igrači nakon takve odluke kluba potonu, igraju slabije nego što su to činili prije. Međutim, ni na pripremama kad je saznao da ga neće pustiti, a ni u prvoj utakmici nastavka, igrao je izvanredno, ni jednog trenutka nije se moglo zapaziti da je ljut, nezadovoljan.
Dapače, djelovao je nevjerojatno motivirano. Otkuda crpi tu motivaciju?
- Neću lagati, bio sam tužan što nisam otišao u Nottingham Forest. Bila mi je to velika želja. Baš sam sanjao o tome da zaigram u Engleskoj. No, klub je odlučio da me ne želi pustiti. Dinamo ima svoje razloge zašto me ne želi pustiti. Prema tome, čemu sad o tome raspravljati? Imam ugovor s klubom, to poštujem i uvijek ću poštivati. Odmah sam posložio stvari u glavi, okrenuo novu stranicu, nastavio s radom, jer kome bi koristilo da sam postao negativan? Dinamu i meni sigurno ne bi. Klub je prema meni uvijek bio super, maksimalno ga respektiram. S druge strane, mislim da sam svojim igrama maksimalno opravdao činjenicu da se Dinamo prema meni tako sjajno odnosi. Cilj mi je samo biti još bolji i bolji...
Kad smo mu kazali da ga Dinamo nikad neće pustiti ako i dalje nastavi ovako igrati i zabijati, rastegao je lice u onaj njegov poznati široki osmijeh.
- Ha-ha... Znam. Nakon utakmice s Osijekom, jedan moj prijatelj mi je kazao: “Hej, pa što se ti čudiš što te Dinamo ne pušta, svaki put zabijaš odlučne pogotke, prestani to raditi ako želiš nekamo otići!”
Pitali smo ga ima li možda kakvo obećanje da će ga pustiti na ljeto, recimo ako se Dinamo plasira u Ligu prvaka?
- Ne, nemam nikakvo obećanje, o tome nismo uopće razgovarali. Fokusirali smo se samo na ovaj prijelazni rok, nije bilo govora o ljetnom.
Onda smo se prebacili na veliki nedjeljni derbi. Kako mu izgleda Hajduk?
- Hajduk je za nas otvorena knjiga! Ali isto tako znam da smo i mi za njih otvorena knjiga. Oni znaju nas jako dobro, mi znamo njih, nema nepoznanica. Derbi je posebna utakmica, ali nema tu nikakvih tajni. Najveći je to derbi u Hrvatskoj, budi posebne emocije. Gledao sam Hajdukovu utakmicu protiv Cibalije. Jako su dobro ušli u proljetni dio. Mislim da je to jako dobro i za nas. Lijepo je kad su te dvije momčadi pred derbi u dobroj formi, to garantira spektakl u nedjelju. Uživat će svi koji dođu na utakmicu, iako vjerujem da će naši više, jer spremamo se ponuditi nešto što će se pamtiti!
A kakvo ima mišljenje o čovjeku koji je isto tako u sjajnoj formi poput njega, o Francku Ohandzi?
- Dobro poznajem Ohandzu. Iznimno je dobar momak i jako mi je drago što igra tako dobro i zabija. U posljednje vrijeme imao je strašno velikih problema s ozljedama, nikako nije mogao uloviti kontinuitet. Od srca mu želim mnogo sreće, ali ne u nedjelju. Neka protiv nas uzme stanku.
Za mog tatu
Koja vam je utakmica protiv Hajduka najdraža, koji će vam pogodak zauvijek ostati u sjećanju?
- Ona utakmica u prosincu u sezoni 2015/16. kad smo u Maksmiru pobijedili s 2:1, zabio sam pogodak desnom nogom u četvrtoj minuti sudačke nadoknade. Četiri dana prije te utakmice bio sam u Alžiru jer mi je otac bio jako bolestan. Nisam uopće trenirao, došao sam izravno na utakmicu. Iskreno, uopće nisam bio spreman za derbi, u glavi sam bio s ocem. Međutim, Zoran Mamić je kazao da igram, a kad sam zabio u zadnjoj minuti, ako se sjećate, podigao sam dres i pokazao majicu na kojoj je pisalo “Za mog tatu”. Taj pogodak Hajduku nikad neću zaboraviti. Drugi najdraži pogodak mi je onaj s Poljuda u sezoni 2016/17. kad smo pobijedili s 1:0, a zabio sam ga doslovno u zadnjoj sekundi!
Hoćemo li u nedjelju morati čekati zadnju minutu, ili ćete možda sve riješiti prije?
- Ha, tko će to znati... Možda i moji suigrači imaju neke golgeterske planove, pričajte malo i s njima - zaključio je Soudani.