More je uspomena o Špaci, prisjećanja, jednu od priča sevirao je za Slobodnu Dalmaciju prof. Luka Radman, kondicijski trener:
- Stanko Poklepović je valjda prvi ili među prvima u Jugoslaviji uveo kondicijskog trenera u stožer, tada smo to zvali stručni štab, dao mi je ovlasti da pripremam fizički igrače, kondiciju da ih tešem. I bome smo dobro radili, a bilo je i zafrkancije. Plašili smo Dinamo da ćemo ih zgazit na snagu, a u Dinamu je tada bio Tomislav Ivić, naslijedio je Branka Zebeca. Dogodila se utakmica 2:2 Hajduka protiv Dinama u Maksimiru, dva gola Blaža Sliškovića za Hajduk, a dva gola Marka Mlinarića za Dinamo. Spektakl, nešto najljepše i najbolje što se tada moglo vidjeti.
Radman dodaje:
- Ivić nas je zezao da i on mora nešto slično uradit u svome štabu...
Nije to sve:
- Sjećam se da je pokojni novinar Marinko Božić, Splićanin u sarajevskim novinama za koje je pisao, je li to bio As, žučno prigovarao. Zapravo nam se rugao da ćemo samo mišiće napumpat, a da smo balun zanemarili. I da nam igrači mogu samo dizat utege, a da neće moć trčat. Da će svi izgledat ka' Popaj. Bio je veliki otpor prema kondicijskom stručnjaku u stožeru i Poklepović je sve to srčano branio... Da šta će to nogometašima, a Špaco je tumačio da to baš tako treba biti.... E, ali kad smo kasnije, iduće jeseni, zgazili Metz, Torino, Dnjepar, nitko se nije više bunio. Špaco je
i po tom pitanju bio avangarda - riječi su prof. Luke Radmana.
Usput, koliko znamo, do brončane medalje iz Francuske 1998. Radman još nije došao... A niti neće, jer nema ih na raspolaganju.