Tradicija se nastavlja. I nakon desetog gostovanja na Rujevici Hajduk ostaje na jednoj jedinoj pobjedi (Kopić prije tri godine). Jadranski derbi bio je u znaku dominacije Riječana. Naglasak je na dominaciji, jer Splićana kao da nije bilo na terenu više od sat vremena. Opasno su živjeli, a onda ih je Čolak - nokautirao. Bio je to početak kraja splitskih nadanja da se nešto može preokrenuti. Jer nakon jedne ruke Caktaša Rijeka je zabila i drugi gol i potvrdila da je sinoć na terenu bila samo jedna momčad. Ne pamtimo kada je Rijeka bilo toliko dominantna u nekom jadranskom derbiju.
Simon Rožman tako je svladao dva trenera Splićana u dvije utakmice: na Poljudu Burića i sada na Rujevici Tudora. I vratio Rijeku na drugo mjesto.
Splićani su u prvom poluvremenu pobjegli iz riječke vrše. Magnetizirane rukavice Josipa Posavca i "dva drva" (Gorgona i Andrijaševića) spasili su Splićani. Filozofski pristup nogometu Simona Rožmana i dobro posložena momčad u rasporedu 3-4-2-1 s puno trčanja na sredini terena progutali su Tudorovu agresiju. Hajduk do odmora nije bilo pred Pandurovim vratima - tek jedan očajnički pokušaj Caktaša s 20 metara, kao potvrda nemoći u igri prema naprijed. U Hajduka ni mišića ni trke u prvom poluvremenu. A Rijeka je svoje prigode bacila u vjetar.
Izostao je Velkovski, obrana Rijeke zakrpana je s Capanom. Povratak Franka Andrijaševića i dobra forma Gorgona razbili su trokut sredine terena, poslali vrijednog i odgovornog trkača Lončara na klupu. Andrijašević kao kost u grlu Hajdukove obrane, a Gorgon je napadao iz drugog plana. Hrabra je odluka, svakako, igranje s Čolakom, Andrijaševićem i Gorgonom. Ali Rožman vlada situacijom, zna tko mu u određenom trenutku može odraditi taktičke zamisli.
Hamza, Jradi i Caktaš teško su u tom razdoblju povezivali konce igre. Negdje su se skrili Juranović i Tahiraj. Hajduk je disao na škrge.
Rožman je pogodio momčad i raspored ljudi na terenu, Rijeka je dominirala. U svakom se trenutku znalo što je kome činiti. Rijekin je stručnjak pročitao igru Hajduka. Tudor je na drugoj strani ostao bez prave trkačke reakcije svojih igrača. Premalo je bilo agresije da bi se osvojila lopta za tranziciju.
Nije to bio Hajduk. Kriva je Rijeka, odigrala je utakmicu bez greške.