Prvenstvo je rang iznad, imperativ, Kup je utješno natjecanje. Takva je percepcija, na listi ciljeva mnogih klubova svijeta poredak je, otprilike, takav. No, ako zavirite u trofejne vitrine Dinamovih nogometaša, velikoj većini njih Hrvatski kup i Rabuzinovo Sunce zasad su nedosanjani san. Ima onih koji imaju nekoliko naslova prvaka, koji se mogu pohvaliti velikim pobjedama u Europi, ostvarenim visokim transferom, mogu se pohvaliti da će zaigrati na Euru za mjesec dana. Ali, još uvijek nemaju Kup.
Dakle, krenimo redom. Livaković, Zagorac, Perić, Hajrović i Gavranović po jednom su dosad s Dinamom osvajali trofej Kupa, Stojanoviću je to uspjelo dva, a Ademiju velikih pet puta. Gavranović je osvojio i jedan Kup s Rijekom, s kojom su Sunce u zrak podizali i Mišić, Leovac i Ristovski. Ostali? Oni još uvijek nisu osjetili gušt pobjede u finalu. Recimo, Oršić.
Čovjek je zabio hat-trick Atalanti, pa sve to ponovio i protiv Tottenhama, ali pobjedi u finalu Kupa još se nije radovao. Kao ni Petković. Došao je u Dinamo, postao reprezentativac, ne prolaznik, već čovjek za čije se zdravlje moli Zlatko Dalić jer mu je važan u formiranju napadačke koncepcije. Napravio je Petković čudesan napredak u zadnje tri godine, uzeo već tri naslova prvaka, međutim, Rabuzinovo djelo još nema na polici. Kao ni Gvardiol.
Eto, i on je već “odradio” transfer, stigao je i on do Dalićeva popisa, ići će na Euro. Što mu nedostaje? Kup! Kao i Ivanušecu i Majeru. Igraju već godinama u HNL-u, prerasli su Lokomotivu i došli u Dinamo, nosili se s odrastanjem i postali važni igrači u Dinamovoj “rotaciji”, standardni prvotimci. Igrali na Euru U-21, debitirali za A reprezentaciju, Ivanušec je također došao do Dalićeve “elite”. Ali, Kup... Theophile-Catherine i Lauritsen, Moharrami i Atiemwen, Jakić i Franjić, Tolić i Kastrati... Svi oni već su odigrali nešto ili puno više na HNL i europskoj sceni, svi su oni već u sef stavili jedan ili više pehara za naslov prvaka. Ali, Sunce, e, to još nisu!